Najmlađa žrtva bila je stara samo dva dana, a najstarija je imala 79 godina. Za ovaj zločin u Haškom tribunalu osuđeni su Milan i Sredoje Lukić.
Gnusan zločin desio se 14. juna 1992. godine u višegradskoj Pionirskoj ulici, kad je u kući Adema Omeragića spaljeno više od 70 bošnjačkih žena, djece i staraca. Porodice su na tim mjestima odale počast žrtvama i opomenuli da se takvo nešto nikada i nikome ne ponovi. Najmlađa žrtva imala je samo dva dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju. “Živu lomaču” je preživjelo osam osoba.
Kao i prethodnih godina napravljena je kolona u kojoj su se okupljeni kretali prema stratištu. Položili su cvijeće i proučili Fatihu na mjestu stradanja Bošnjaka Višegrada.
Hasena Džebo prvi put je nakon 24 godine na obilježavanju u Višegradu. Dolazila je u Višegrad, ali nikada na obilježavanje i kod kuće u Pionirskoj, gdje je izgubila cijelu porodicu. Izgubila je više od 50 bližih i daljih rođaka, a među njima majku, oca i tri sestre. Prisjeća se dana kada je čula za događaje u kući Adema Omeragića.
"Više ništa za sebe nisam znala. Odnijeli su me u stacionar. Znam da su mi dali lijekove i tablete za smirenje, pritisak je bio 250. Od tada ga uvijek imam i do groba ću ga imati. Najviše mi je žao mojih sestara, od 18, 20 i 23 godine. Čula sam da su i silovane”, tvrdi Hasena Džebo.
Predsjednica Udruženja "Žena žrtva rata" kazala je da se 24 godine od počinjenog zločina ništa nije promijenilo.
"Tragamo za kostima. Najvažnije je da ih pronađemo i dostojanstveno ukopamo. Međutim, mi tragamo za kostima, ima nekih nagovještaja i nadamo se da je ipak u posljednje vrijeme proradila svijest Srba koji ne mogu da podnesu ono što su gledali", ističe Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja "Žena žrtva rata".
Podršku članovima porodice ove je godine svojim prisustvom pružila i ambasadorica Francuske u Bosni i Hercegovini Claire Bodonyi. Za ovaj zločin pravosnažnom presudom u Haškom tribunalu na doživotnu kaznu zatvora osuđen je Milan Lukić i na 27 godina Sredoje Lukić.
TV1
