Muk i tuga do neba je u njihovom domu u Beloševcu kod Valjeva, gdje su se Baljci doselili nakon što su na početku rata u Hrvatskoj iz kninske krajine izbjegli u Srbiju. Zoran se rodio u Valjevu, gdje je završio Tehničku školu, a fudbal je od pionirske selekcije počeo da trenira u „Krušiku“.
- Toliko se radovao što se lijepo snašao u Mariboru, što su ga prihvatili, što je potpisao ugovor... Jedva je čekao da zaigra, a Đorđe je pričao da jedva čeka da ide da ga obiđe – kroz suze priča Zoranova baka Marija.
Porodica je, kako kaže, šokirana i bez snage jer umjesto da se raduju i iz Slovenije očekuju sportske, pogodila ih je najstrašnija moguća vijest.
- Samo bog zna zašto je tako moralo biti. Zoran se uvijek čuvao, ma nikada nismo čuli da je imao bilo kakav problem, bilo koju ružnu riječ, a eto ovako je nastradao, ni kriv ni dužan. Sportista koji nikada nije ni pio ni pušio, uvek omiljen od svih, od malih nogu dete za primer, vaspitan da svakog poštuje i da pomogne – kaže baka Marija Baljak.
U njegovom matičnom klubu, gdje je prije odlaska u vranjanski Dinamo 2015. godine, odigrao jednu sezonu u seniorskoj konkurenciji, takođe su u šoku zbog tragične pogibije, kako kažu, vanserijskog talenta mladog napadača.
- Iako mlad, za svoje vršnjake je bio ljudina u svakom pogledu jer je bio izuzetan profesionalac, ozbiljan, odgovoran, posvećen a pri tome pun vedrog duha, tako da su ga svi voljeli. Nema ni nedjelju dana kako nas je njegov otac Nebojša zvao da nas obavijesti da je potpisao za Maribor, radovali smo se zbog toga, poželjeli mu sve najbolje u daljoj karijeri ali povratak sa treninga se završio kobno – kažu u valjevskom srpskoligašu Budućnost Krušik.
Blic.rs
