Ništa nije daleko kad je u pitanju novac pa se tako put u na Daleki istok učinio svrsishodnim uprkos otkazima svih nositelja igre tima Mehmeda Baždarevića.
Roster je to koji će se sastati još samo jednom – u finalu s domaćinom, i nikad više. Taman kad se vrate svi oni koji se sunčaju ili liječe povrede, mjesta za pet-šest junaka iz pobjede nad Danskom više neće biti. Pobijedili su i to je za bh. fudbal dobro. Ne toliko zbog samog turnira, svi će ga zaboraviti koji dan poslije, koliko zbog neodoljivo jezivog podsjećanja na ''slučaj Iran'' koji je kuću bh. fudbala do temelja potresao prije sedam ili osam godina.
Sjećate li se tog haosa koji je u dobroj mjeri odredio budućnost reprezentativnog fudbala u Bosni i Hercegovini?
Meho Kodro, selektor nacionalnog tima, tada je dobio otkaz jer je odbio povesti svoj tim u Teheran gdje je prijateljski meč s Iranom trebao biti odigran, a da prije dogovora, izbornika niko ništa nije pitao. Koji mjesec poslije, postali su jasni razlozi komešanja tadašnjih čelnika Saveza. Kodrin debakl retroaktivno je glave došao Munibu Ušanoviću, Sulejmanu Čolakoviću, Bogdanu Čeki i Ilji Dominkoviću.
Neki su završili u zatvoru, dok su drugi protjerani iz fudbala i godinama se o njima nije čula riječ – sve do neke vrste prijetnje Vahida Halilhodžića da će ''Meši svašta reći ako ne dovede najjači sastav jer zna šta je potpisao''.
Šta je Vaha rekao Meši niko ne zna, a ako su se vidjeli nakon pobjede BiH nad snažnom Danskom - vjerovatno nije ništa. Ostaci bh. reprezentacije odigrali su fantastično, u temelju promijenili kontekst putovanja u Japan i začepili usta kritičarima koji su, sjećajući se Kodrinog selektorskog samoubistva, spremno najavljivali reprizu. A nje neće biti.
zmajevibih7.blogspot.com
