– Ima već tri dana kako ja i moja djeca ništa nismo jeli, pa nisam ni imala drugog izbora. Abdullah povede svoju devu koja je bila natovarena hranom, odjećom i drugim potrebštinama, te ode kući te žene i reče joj: – Uzmi ovu devu i sve što je na njoj, vama je potrebnija nego meni!
Onda se Abdullah ibnul Mubarek vrati u svoj grad i te godine nije ni otišao na hadž. Pošto mu je deva nedostajala on je dugo putovao do kuće, i desi se da je stigao baš kada i hadžije koje su te godine bili na hadžu.
Kada ljudi koji su dočekivali hadžije počeše i njemu čestitati obavljanje hadža, on im reče: – Ja nisam obavio hadž ove godine!
Onda jedan od hadžija reče: – Subhanallah! (Slavljen neka je Allah!) Zar mi nisi u Meki čuvao one stvari dok sam ja išao u to i to mjesto?
Drugi hadžija dodade: – Zar mi nisi dao vode na onom mjestu?
Treći reče: – Zar nisi sa mnom kupovao tu i tu robu? Abdullah im začuđeno odgovori: – Ja ništa ne znam o tome što govorite!
Te noći on u snu vidje čovjeka koji mu reče:
– O Ahdullahu! Allah je primio tvoju sadaku i poslao Meleka u tvom suretu (liku), pa je on za tebe obavio hadž, jer si onu sadaku dao iskrena nijjeta, tražeći u tome Allahovo zadovoljstvo i nagradu od njega, a ne nešto od ovosvjetskih nagrada i uživanja!
svjetlo-dunjaluka.com/novihorizonti.ba
