„Pošao sam u bolnicu da pomognem, da saniraju sve te povrede koje su već bile u bolnici. Na jedno 50 metara od ove škole su me zadesile ove granate koje su pale ovdje pred školu, vidio sam jednu strašnu situaciju, dijelove tijela, ja sam ne znam koliko je palo granata, ali bilo je zaista užasno“, kaže Suljo Čakanović. Preživjeli se sjećaju da je prizor tog masakra bio zastrašujući, ljudsko meso danima je visilo po ogradi igrališta, a krv je tekla srebreničkim ulicama. Četiri dana kasnije, 16.aprila 1993. god, Srebrenica je proglašena zaštićenom zonom, u koju su prvi UNPROFOR- ovi vojnici stigli 18. aprila.
„U tom momentu nije se moglo puno razabrati, zato što je bilo dosta ljudskih tijela koji su bili toliko deformisani, ljudi nisu mogli ni progovarati, to su bile rane od gelera, da ljudi nisu bili u stanju ni zvati u pomoć“, dodaje Čakanović.
Na spomen-ploči koja je postavljena za sjećanje na taj 12. april na mjestu masakra stoji kako je od granate ispaljene sa srpskih položaja ubijeno 74, a ranjeno oko 100 Bošnjaka. Kako je istaknuto od organa vlasti, Srebrenica postaje planetarna aktivnost i neophodna je podrška svih. Ovi datumi su sinonim za stradanje bosanskohercegovačkog naroda.Potrebno je da se svi uključe da aspekti organizacije prođu kao i prethodnih godina.
Izvor: TV1
