Kad je riječ o onima koji su sticajem okolnosti svoj život morali da nastave tako što mjesto za spavanje traže na ulici, a obroke po kontejnerima, ne postoji sahrana, već samo kremacija, i to ekspresna, kako se stručno naziva.
- Nakon kremacije, posmrtni ostaci se presipaju u urnu, a potom se pepeo iz nje posipa u “Vrtu sjećanja”, posebno određenom mjestu na kom se vrši rasipanje pepela kremiranih posmrtnih ostataka. Raspored polaganja urne u grobno mjesto ili posipanje praha, određuje se u dogovoru sa srodnicima preminulog, a u slučaju beskućnika, najčešće zavisi od dinamike rada našeg preduzeća – objašnjava Danilo Bjelica, rukovodilac groblja “Lešće”.
Prema njegovim riječima, beskućnici uglavnom nemaju nikoga ko bi bio zainteresovan za vrijeme i mjesto spaljivanja njihovih posmrtnih ostataka, pa se ono obavlja na način koji je regulisan tako da je prisustvo bilo koga ko nije zaposlen na groblju – nedozvoljeno.
Aleksandra Krnetu u Domu za stara lica posjećivao je samo mladić koji ga je odveo kod ljekara, a potom i smjestio u dom u Kumodraškoj, nakon što ga je u izuzetno teškom zdravstvenom stanju slučajno vidio na ulici.
Kod nesrećnog čovjeka nije dolazio niko od navodnih prijatelja, a jedan njegov rođak pojavio se tek kad je saznao da je Aleksandar preminuo, i to da bi preuzeo njegova dokumenta.
Posipanje posmrtnog pepela ovog beskućnika biće izvršeno narednih dana, onda kada to bude predvidjela birokratija, koja ga je i ubila.
Izvor: Telegraf.rs
