Čovjek je odbijao da mu kaže, ali pošto je imam bio uporan na kraju je pristao pod uslovom da ne spominje njegovo ime i da zna da mu je ispričao ovu priču samo kao pouku.
Pa mu je ispričao:
“Oženio sam se i osamio s mladom, a onda sam saznao da je ona u drugom ili trećem mjesecu trudnoće, naravno – s nekim drugim.
To sam sakrio od svoje i njene porodice, kako ne bi saznali nešto o njenom stanju i smatrali je lošom, tako što sam im zabranio da je posjećuju ili da ona ikoga posjećuje.
A onda je došlo vrijeme poroda, pa sam našao ženu da joj pomogne. Potom sam uzeo dijete i stavio ga ispred džamije. To je bilo oko dva ili tri sata ujutro, a kada je zaučio sabahski ezan pošao sam u džamiju. Na ulazu vidjeh ljude kako su se skupili oko djeteta, pa mi rekoše šta se desilo.
Rekao sam im da je dijete sigurno siroče, a nakon što su i oni potvrdili, uzeo sam ga i odnio svojoj kući.”
Kada je njegovoj supruzi prošao nifas doveo je šejha i svjedoke iz drugog grada pa se ponovo vjenčao s njom.
“Ona je sada moja žena i majka moje porodice, a svih ovih godina za ovo niko ne zna.”
Zamislite da je neko drugi bio na njegovom mjestu – sigurno bi raširio njen slučaj na sav glas.
Akos.ba
