Kada se zaposlio u ovom trgovačkom lancu Džafić je najprije radio na odjelu voća i povrća, gdje je odmah na početku bio šokiran postupcima svojih pretpostavljenih.
“Poslovođa Jelica Vajić me je uputila da donesem zelenu salatu u toalet da bi je ‘osvježila’. Salatu u gajbicama sam zatim donio poslovođi Vajić gdje je ona zatim tu salatu izručila u kantu od džogera (koji služi za ribanje podova) u koju je prethodno sipala vodu i koja uobičajeno stoji u WC-u. Zatim me je uputila da tu kantu iz WC-a odnesem u komoru za voće i povrće, što sam ja i učinio. Kad je zamjenik poslovođe Marko Šoškić došao u svoju (II) smjenu i vidio tu kantu u VIP komori upitao me je šta je to. Odgovorio sam mu i zatim ga upitao zar nikad prije nije video taj postupak. Odgovorio je da nije, a zatim mi rekao ‘Ajde sad skloni to. Ne daj Bože da neko naiđe.’ Zatim sam koliko toliko ‘osvježenu’ salatu vratio u gajbice u kojima je poslije bila izložena na police u radnji”, opisao je Anando Džafić svoje iskustvo sa radnog mjesta.
Nakon tri dana prebačen je na kasu, što mu je, kako kaže, i odgovaralo. “Međutim, kako je vrijeme odmicalo primjećivao sam da poslovođa Jelica prema meni ima sve hladniji odnos”, kaže Džafić.
Nakon ukupno pet mjeseci rada u “Idei” Anando Džafić je dobio otkaz. Odluka o tome saopćena mu je telefonom.
Nakon otkaza otišao je u kadrovsku službu “Idee” s namjerom da razgovara s nekim od direktora. Nakon mnogo muka, odgađanja, izbjegavanja i laži, konačno mu se jednoga dana javio područni direktor Vladimir Denona. “Rekao je da će ispitati moj slučaj i da će mi se javiti. Nije se javio. Zvao sam ja njega poslije nedjelju dana. Rekao mi je da je bio na putu i da će taj dan imati sastanak i da će mi se javiti da mi kaže šta je odlučeno. Nije se javio…”
Najzad, jednog ponedjeljka direktor je primio Ananda Džafića na razgovor. “Rekao mi je da je Jelica Vajić mene ocijenila kao lošeg radnika i da on tu ništa ne može da uradi jer je moj šef savršeno i jedini kompetentan da me vrednuje, a što se tiče njenog lošeg rada koji sam mu još ranije predočio – izjavio je da će ona zbog toga biti sankcionisana”, kaže Džafić.
Uglavnom, tako je završila karijera jednog vrijednog radnika koji je bio svjedokom neobičnih metoda “osvježavanja” salate.
A šta je bilo nakon toga? To smo pitanje postavili Anandu Džafiću.
“Nakon što sam dobio otkaz prijavio sam slučaj sanitarnoj, poljoprivrednoj i inspekciji rada. Sanitarna je jedino reagovala tako što je došla u inspekciju prodavnice, ali oni reaguju samo na zatečeno stanje, a to se nekoliko mjeseci ranije. Tako da sam podnio krivičnu prijavu u tužilaštvu. Tužilaštvo je reagovalo tako što je naložilo policiji da uzme izjavu od prijavljenih poslovođe Vajić, direktora Radulovića i od mene. Međutim već je bilo očigledno da nema namjere da se slučaj procesuira jer nije pozvan da da izjavu i krunski svjedok – zamjenik poslovođe Šoškić”, kaže Džafić, napominjući da mu je u policiji rečeno da slučaj nije na vrijeme prijavio.
Zbog straha od otkaza kolege se nisu usudile podržati Džafića
“Ukratko, prijava je odbijena. Razgovarao sam i sa jednim tržišnim inspektorom koji me je i uputio da se obratim policiji i tužilštvu jer je to slučaj za njih, a na moje pitanje šta misli da li bi osoba koja je to uradila trebala da ostane da radi tamo, odgovorio je: ‘Ta osoba ne bi trebala da radi nigdje.’”, kaže Anando Džafić.
Svoju priču nastavlja riječima: “Kolege iz radnje nisu smjeli da podrže moju borbu, pored ostalog, i za njihova prava, zbog straha od otkaza.”
Džafić ističe da zbog ove borbe nije imao nekih problema u pronalaženju novog posla. “Na jedan konkurs sam u CV-u poslao link na moj blog kao ‘preporuku’, i pozvan sam na testiranje. Nije meni problem da nađem posao zbog ove priče jer u njoj crno na bijelo stoji da sam bio dobar i pošten radnik koji je nepravedno progonjen. Priča može samo da mi bude preporuka kod iole poštenog poslodavca”, ističe Džafić.
Ali priču o svom radnom iskustvu u “Idei” ne smatra završenom: “Posljednja akcija koju sam sproveo u vezi ovog slučaja bila je u periodu od augusta do oktobra prošle godine kada sam po Zemun Polju na autobusnim stanicama, oglasnim mjestima, banderama polijepio tekstove o slučaju objavljene u Tabloidu i indexu.hr, sa mojom i fotografijom Jelice Vajić.”
“Nije im bilo svejedno. Nakon 10-15 dana intenzivnog objavljivanja te priče na javnim mjestima u Zemun Polju oni su pozvali policiju”, kaže Džafić, ističući da nakon promjene vlasti u Srbiji, koja se dogodila koji mjesec ranije, policija nije bila onoliko uslužna prema takvim grupacijama kao ranije.
“Nakon što su preko komandira kontaktirali tužilaštvo obaviješteni su da u tome što radim nema ništa nelegalno i morali su da me puste. Nastavio sam da lijepim tekstove kako bi se ljudi u Zemun Polju informisali o slučaju. Informacije koje sam dobijao iz prodavnice govorile su da Jelica Vajić postaje sve ljubaznija prema radnicima i mušterijama. Borba se nastavlja”, zaključuje (za sada) svoju priču Anando Džafić.
Izvor: Doznajemo.com
