“Neobičan spoj tehnologije, mode i arhitekture 21 stoljeća sa
primitivnim srednjovjekovnim nasljeđem i crkvenim mitovima, usred Evrope.”
– Tako Republiku Srpsku definiše kanadski slobodni reporter i
nastavnik, koji je posjetio BiH skupa sa grupom studenata iz SAD-a i
Kanade. Uz još nekoliko zanimljivih definicija, sve to planira objaviti u
formi eseja za potrebe stranih studenata.
Relativno česta tema za izučavanje, kod inozemnih studenata, novinara
ali i ponekih turista koji posjećuju BiH, zadnjih par godina, bila je
vehabijska zajednica u selu Bočinja, kao i prisustvo selefijske
filosofije u BiH općenito, uslovno rečeno.
Nisu baš svi radoznalci pokušavali da uđu u Bočinju, nego su radije
intervjuisali ljude u Sarajevu, Mostaru, Travniku, na tu tematiku.
Međutim, u grupi studenata i nezavisnih istraživača, među kojima je
bilo antropologa, historičara, novinara i sociologa, a koja je prije
nekoliko mjeseci posjetila Sarajevo, Bihać i još neka ovdašnja mjesta,
našlo se par analitičara komparativnih religija, malo drugačijeg
stremljenja. Njih dvoje su pokazali najviše interesa za Republiku Srpsku
kao, na neki način, ‘teološku republiku.’ Jedan od njih, Terry S.
Ragen, slobodni reporter iz Kanade, koji se potpisuje sa nekoliko
različitih pseudonima, prošao je više gradova u BiH, pa je kroz
izučavanje kreiranja Republike Srpske, želio da napiše esej koji bi
ponudio nekim mirovnim akademijama i univerzitetima, o Srpskoj, kao
‘crkvenoj državi’ unutar države.
Tokom svog nedavnog, ponovnog boravka u Sarajevu, kaže da ga selefije
nisu previše zanimale, pošto je za njega selo Bočinja sa vehabijskom
zajednicom, također neka vrsta države u državi, ali je rekao da su
vehabije već toliko puta izučavane u javnosti da tu nema nekih
značajnijih novosti. Pritom, RS mu je ipak nešto specifično po svom
nastanku, ratnim zločinima, nacional-fanatizmu, te njenim i ratnim i
poslijeratnim srastanjem sa Pravoslavnom Crkvom.
Pored toga, RS vidi
interesantnom za proučavanje jer je priznata kao republika, za razliku
od Bočinje, koja je usput i prostorno daleko manja od RS-a. Ragen kaže
da je vehabizam ionako već izučavao među nekim pojedincima u Americi, te
na Bliskom Istoku. Međutim, kada je detaljno prostudirao događaje u
BiH, od 1992 godine do danas, došao je do zaključna kako ratna vojska
RS-a, uz paravojne formacije i četnike, nije bila samo nacionalistička i
jednoetnička nego i crkvena, to jest religijska.
Nakon svog kraćeg boravka u BiH, od prije nekoliko dana, rekao je da je našao više polaznih osnova za ovakvo izučavanje RS-a.
Ovdje nudimo obrazloženje nekoliko tih činjeničnih osnova po kojima Ragen formira svoju, zasad još nekompletiranu studiju.
Kao prva osnova je bio tekst američkog sociologa te stručnjaka za
Bliski Istok i politizaciju religije, Juana Cole-a, koji je objavio više
publikacija na srodne teme. Naime, u aprilu ove godine, Juan Cole je
za američki portal “Informed,” napisao detaljan članak o masovnim
zločinima 20-og vijeka, u ime religije, ili crkve, kao vodeće ustanove
za masovne zločine, ratove, etnička čišćenja, genocide, ali i neke
mirnodopske zločine. Cole se potrudio da se bavi činjenicama, sa
minimalnim isticanjem svojih ličnih filosofskih stavova kao polazišta.
U spomenutom tekstu, Juan Cole, pored ostalog kaže: “Što se tiče
političkog nasilja, osobe iz kruga kršćanskog nasljeđa, zbrisali su sa
lica zemlje na desetine miliona ljudi širom svijeta, kroz dva svjetska
rata i kroz razne kolonijalizme.”
Cole se unaprijed osvrnuo na moguće replike čitalaca i kritičara,
koji bi mu mogli napomenuti kako se radilo više o nacionalizmima, te
rasizmima u različitim dijelovima svijeta, a ne vjeri, pa je stoga
napisao: “Ponekad se kaže da masovna ubistva nisu izvršena u ime
religije, nego nacionalizma. Kako je to naivno. Religija i nacionalizam
su toliko isprepleteni. Britanska monarhija je recimo glava Anglikanske
crkve. To je imalo svoju težinu, barem tokom prve polovine dvadesetog
stoljeća. Švedska crkva je također nacionalna crkva.
Španija? Da li je sve što se tamo desilo zaista nepovezano s
Katoličanstvom? Zar mislite da Crkva nije imala veze sa osjećajima koje
je Francisco Franco gajio prema njoj, za vrijeme tamošnjeg građanskog
rata?”
Tako je Cole prošarao manje-više cijeli svijet dvadesetog vijeka, sa
naglaskom na Evropi, ali nije spomenuo Balkan. Ragen je htio da priču o
zločinima Katoličke i Pravoslavne crkve u bivšoj Jugoslaviji, nakalemi
na analizu onoga što je Cole napravio u pregledu ostatka svijeta.
Pritom, smatra da je Katolička crkva manje-više medijski dosta
pokrivena, isto kao i Protestantska, zbog svog učešća u drugom svjetskom
ratu, te u mirnodopskim aferama, od pedofilije do korupcije i
sakrivanja nacističkih bjegunaca. Zato je, kako kaže, htio da se malo
više fokusira na Srpsku pravoslavnu crkvu, i na Republiku Srpsku kao
crkvenu tvorevinu.
“Svi su manje više upoznati sa nacionalizmom i šovinizmom koji su
osnova za pravljenje Republike Srpske, ali je njen crkveni i religijski
karakter donekle zanemaren pri izučavanju događaja iz bivše
Jugoslavije, a bio je možda prisutniji nego kod bilo koje druge etničke
skupine na Balkanu. Kao i Juan Cole, mislim da je u ovom slučaju, crkva
spojena sa vojskom, političkim partijama i sa pratećim nacionalizmom,
samim tim i sa zločinima koji su iz svega toga proistekli.” – Pojašnjava Ragen.
Apstraktni useljenici i stvarni rasizmi
Kao druga osnova, našla se naslovnica knjige irsko-britanskog pisca Brendana Simmsa. Na omotu knjige naslova – “Najsramniji trenutak, Britanija i uništavanje Bosne,”
nalaze se četiri osobe. Tri su pripadnici vojske Republike Srpske, a
četvrti je nekadašnji britanski general pri UN-u, Michael Rose. Svi su
upadljivo nasmijani.
Radi se o fotografiji koja prikazuje Rose-a u vrlo srdačnom ambijentu
kako se rukuje sa Ratkom Mladićem, dok sjede za stolom. Kako je Ragen
naveo, danas skoro svi znaju kako izgleda Ratko Mladić, koji je na omotu
Simmsove knjige, ali slabo ko obraća pažnju na desnog oficira sa
širokim osmijehom. To je penzionisani general vojske RS-a Bogdan
Subotić. Jedan od razloga što je Ragen obratio pažnju na Subotića, jeste
i to što je za tog čovjeka, na osnovu nekih podataka do kojih je došao u
istraživanju materijala, pomislio da bi on mogao biti drugačiji od
svojih vojnih kolega, u pozitivnom smislu. Navodno je, prema podacima
koje Ragen ima, nedugo nakon pada Srebrenice, Subotić jedini među
oficirskim kadrom bio svjestan razmjera zločina koji je uslijedio nad
srebreničkim stanovništvom.
Takvo mišljenje temelji na izjavi koju je
Subotić dao pred jednim prijateljem, a čije ime Ragen ne želi
spominjati. Navodno je tada Subotić izjavio da se ‘nakon Srebrenice i
Žepe, narednih dvjesto godina neće moći oprati sramota sa srpske
vojske.’ Međutim, u poslijeratnim godinama, kako nalazi Ragen, Subotić
je u pismenoj i usmenoj formi izjavio da je – ‘postojanje Republike
Srpske božja volja.’ Ragen smatra uticaj Crkve kao ustanove, odgovornim
za ovakve izjave i stavove. Kada bi se smanjio crkveni uticaj u RS-u,
što je za sada skoro pa nemoguće prema Terryjevom mišljenju, ne samo da
ne bi dolazilo da takvih uvjerenja koja graniče sa vjerskim fanatizmom,
nego možda ljudi poput Subotića ne bi išli u Haški Tribunal da svjedoče u
odbrani Radovana Karadžića.
Kao treće, nedavnu izjavu Milorada Dodika o apstraktnom doseljavanju
pola miliona Arapa u BiH, Terry S. Ragen, povezuje sa porastom ionako
prisutnog rasizma u RS-u prema Arapima i Azijatima, uz sličan rasizam i u
ostatku BiH. Jer, Terry se već sreo i sa Bošnjacima koji su imali
donekle rasističke izjave o Arapima, možda ne toliko zbog Dodikove
manipulativne izjave, koliko zbog iskompleksiranosti i želje za
dokazivanjem svog “Europejstva” pred stranim posjetiocima. Ragen je
ponudio zanimljivo tumačenje nedavnih rasističkih ispada kod Obrenovca u
Srbiji, usmjerenih protiv bliskoistočnih emigranata. On kaže da rasizam
te vrste nije nov ni u Srbiji ni širom ovog regiona.
Zato on smatra
kako Dodik svojom izjavom jeste dao doprinos porastu već postojećeg
rasizma protiv Arapa i Afrikanaca, ali to nije izazvalo nedavne
demonstracije protiv izbjeglica iz Pakistana, Afganistana i Sirije, jer
tamo ljudi fanatično vjeruju televiziji i crkvi, koji su ih svakako
indoktrinirali prethodnih par decenija. Zato on povezuje treći segment
crkvenog uređenja države, entiteta ili društva, a to je rasizam. Kao
primjer, navodi popa koji je na poznatom snimku za vrijeme rata
blagosiljao srbijansku jedinicu Škorpioni, uoči njihove akcije masovnih
ubistava Srebreničana. Tada im je pop držao uobičajeni vatreni govor o
“povampirenim Turcima,” naglasivši usput kako su Turci iz Azije. To se u
Ragenovim istraživanjima poklopilo sa starom propagandom Dobrice Ćosića
o tome kako se u BiH desio “rat između kontinenata,” u kojem su Srbi
kao “branili evropski kontinent.” U svakom slučaju, radi se o poznatom
pokušaju brkanja rasa, religija, nacija i geografije, objedinjenim sa
obje strane zamišljenog fronta.
Krsna slava za svačiji džep
Kao četvrto, on spominje BBC-jev dokumentarac naslova “Serbian epics,” koji se može vidjeti na sljedećem videu:
.
Kompletan snimak je imao uticaja na njegov interes za RS kao
specifičnu kreaciju. Taj film on vidi kao jedan od dokaza da je uoči
rata, i na početku istog, Crkva imala veći uticaj na indoktrinaciju
narodnih masa nego televizija i štampa, čak toliko da su neki popovi,
rat u BiH proglasili za “sveti krstaški rat.” Ovo nije baš nepoznato
javnosti, s obzirom da su mnogi od njih javno blagosiljali tenkove i
topove. Na ovaj dokumentarac Ragen gleda kao na jedan od ključnih dokaza
da je RS dobrim dijelom stvorila Crkva, osim što njome donekle upravlja
i nakon rata. Podsjetio je i na ratnu izjavu Željka Ražnjatovića Arkana
– da je patrijarh Pavle bio njegov vrhovni komandant, od čega se
patrijarh naravno nije ogradio. Zatim, na obred polaganja vojne zakletve
Arkanove jedinice, kada su se zaklinjali da se bore za Pravoslavlje.
“Norverški masovni ubica Anders Breivik, javno se divio Radovanu
Karadžiću smatrajući ga za svog uzora u vidu križarskog ratnika. Breivik
je sebe deklarisao kao kršćanskog fundamentalistu, pa tek onda kao
nacionalistu i eventualno rasistu.” – Posebno je podsjetio Ragen.
Inače, za djelimično definisanje današnjeg stanja u ovom entitetu, po
njemu se svako može uvjeriti da u RS-u ima sekularnog društvenog
uređenja, ali uglavnom formalno. Jer, kako kaže, obilježavanje krsnih
slava svega i svačega je obavezno. Januar u RS-u je skoro cijeli neradni
zato što su datumi ispunjeni svetkovinama posvećenim bezbrojnim
likovima iz srpske mitologije, to jest raznim svecima. Popovi stražare
ispred vojnih odreda u kasarnama pri polaganju vojničke zakletve. Učenje
o svetom Savi je postalo neodvojivo od obrazovanja mladih naraštaja u
entitetu. Vojska RS-a ima svoju krsnu slavu, i cijela RS ima svoju
vlastitu krsnu slavu. Sve to, ali i još više, Ragen vidi kao neobičan
spoj tehnologije, mode i arhitekture 21 stoljeća sa primitivnim
srednjovjekovnim nasljeđem i crkvenim mitovima, usred Evrope. Za Srpsku
pravoslavnu Crkvu kaže, da kao institucija nije baš sasvim izašla iz
srednjeg vijeka.
Što se tiče Dodika, za njega kaže da samo glumi srpskog patriotu i
vjernika, druži se sa popovima jer mu tako politički odgovara, trenutno.
On sam nije toliko bitan koliko mu besplatnu reklamu prave sarajevski
mediji. Ragen misli da se ljudi u RS-u i u Sarajevu, pa i u Srbiji, ne
trebaju brinuti oko samog Dodika koji je pragmatičar i glumac, nego se
trebaju brinuti zbog onih koji mu i dan danas vjeruju sve što kaže i bez
provjere, a takvih još ima u RS-u i u Srbiji. Istu stvar je ponovio i u
vezu sa Crkvom. Posao Crkve je da se bavi mitologijom i da huška ljude
na segregaciju, ali je kaže veći problem sa onima koji slijepo i
dobrovoljno vjeruju crkvi, dakle bez prisile.
Kao ilustraciju Dodikove dvoličnosti u toj famoznoj izjavi o
“zabrinjavajućem” masovnom doseljavanju Arapa u BiH, Ragen podsjeća na
ono što su mediji sa srpskim predznakom u BiH slabo forsirali. Radi se o
nedavnom banjalučkom sastanku Dodika i njegovog tima sa delegacijom
grupe kompanija YK iz Dubaija.
Faleh Abdulahadi Al-Kubaisi je Arap koji je predvodio delegaciju iz
Dubaija. Razgovaralo se tada o mogućnostima arapskih ulaganja u RS,
posebno u putnu infrastrukturu, u poljoprivredu, turizam i tako dalje.
“Drugim riječima, Dodik dovodi Arape u BiH, dok istovremeno prepada vlastiti narod nekakvim arapskim invazijama.” – Pojednostavio je Ragen, dodajući: “Ali
kada bi RS prestala da bude crkvena država u državi, onda bi narod koji
tu živi postepeno počeo da gleda neke stvari vlastitim očima, koje su
za sada zaklonjene, ikonama, svecima, freskama, mantijama, krstovima. A
pritisak koji na svoj dio naroda vrše druge dvije uticajne vjerske
zajednice, u ostatku BiH, po automatizmu bi tada oslabio.”
Izvor: Tacno.net/Piše: Amir Telibećirović
Najčitaniji članci na portalu
- RAZLJUTIO SRBIJU: Pogledajte kakvu je pjesmu nakon pobjede u Zvezdam Granda Ibro Bublin otpjevao…
- KAKAV ŠOK: Pogledajte reakciju Dodika kada je Davutoglu rekao da iza Bošnjaka stoji 78 miliona Turaka…
- GRAĐANI BiH ĆE USKORO SLOBODNO PUTOVATI ŠIROM SVIJETE: U ove zemlje će uskoro Bosanci moći ići bez viza…
- SENAD JE JEDINI KOJI SE USUDIO REĆI ISTINU: Pogledajte šta kaže o referendumu i ratu…
- NOVE STRAŠNE FOTOGRAFIJE STIGLE IZ ZENICE: Led je padao kao snijeg… Pogledajte šta se desilo…
- SRBIJA I BOSNA U ŠOKU: Pogledajte kakav je prilog njemačka tv snimila o genocidu u Srebrenici…
- OVO IMA SAMO U NAŠOJ BOSNI: Pogledajte šta je radio katolički biskup u vrijeme podne namaza u Ferhadiji…
- GOVOR KOJI JE ČUVAN KAO TAJNA: Pogledajte za koga rahmetli Alija kaže da se za njeg NE GLASA…
- ZAŠTO JE IBRAHIMOVIĆ KUPIO CRKVU? Zaštićeni spomenik kulture platio je 4,7 miliona eura, pa srušio!