Polovina obradivog zemljišta u našoj zemlji je neobrađena, a razloga za to je mnogo. Od lošeg ambijenta za razvoj poljoprivrede, nekontrolisanog uvoza, nezaštićenosti domaćeg proizvoda, izostanka poticaja poljoprivrednicima, do lijenosti građana.
Najmanje oranica
-Imamo mi realnih problema zbog kojih se ne obrađuje zemlja, ali ne treba idealizirati ni narod. Postoje oni koji jednostavno neće da rade. Omladina nam sjedi po kafanama. Ima ih koji žive još uvijek u dobu kada smo primali humanitarnu pomoć. S druge strane, ljudi nemaju podstreka da se bave poljoprivredom zbog prisustva strane konkurencije – govori nam Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika Kantona Sarajevo.
Podsjeća kako su granice BiH totalno otvorene pri čemu, kako kaže, domaća proizvodnja nema šanse.
– Bilans svega toga je 50 posto neobrađenih oranica. A interesantno je da mi zapravo imamo, za razliku od drugih zemalja, najmanje oranica po stanovniku izuzev Malte. Imate hiljade ljudi koji su sa sela došli u Sarajevo, a imanja im zapuštena, zarasla u korov, propadaju – ispričao nam je Jeleč.
Pričali smo i sa Vladimirom Usorcem, predsjednikom Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara RS-a.
-A zašto bi ljudi živjeli na selu? Nemaju nijedan razlog za to. Ne može se živjeti od poljoprivrede, nema zaposlenja. U gradu je sve drugačije. Sela polako odumiru i tamo su uglavnom stariji ljudi. Kako da se bave poljoprivredom kada nemaju uvjeta, poticaja. U nadležnim ministarstvima misle da se može sijati u oktobru. E ne može, tada se žanje – govori nam Usorac.
Opljačkali državu
Dodaje kako ipak ima rješenje za napuštenu obradivu zemlju.
-Jedina mogućnost da nam „ožive“ oranice jeste da svi koji su opljačkali državu rade na zemlji, da stvaraju novu vrijednost. I tako da vrate ono što su ukrali kroz svoj rad. Da im ogradimo njive i pustimo da na njima rade. Bilo bi šteta da ih smjestimo u zatvore pa da tamo ponovo jedu o trošku države. Ne, njima trebaju motike od tri kilograma i da idu kopati – mišljenja je Usorac.
E. Duvnjak -Šalaka/Faktor.ba
