U mnogim kulturama crveni luk smatra se ljekovitom biljkom široke primjene.
Na primjer, u srednjoistočnoj medicini propisivao se dijabetičarima, a na početku dvadesetog stoljeća u SAD-u koristio se za ublažavanje dišnih i probavnih problema. U doba stare Grčke, olimpijci su prije takmičenja jeli crveni luk u velikim količinama, pili su njegov sok i utrljavali ga u kožu, jer su vjerovali da će tako povećati svoju fizičku snagu i spremnost.
Suvremena istraživanja potvrđuju opravdanost brojnih primjena crvenog luka u davnim vremenima. Tiosulfinati (sumporne komponente luka, koje stvaraju njegov prepoznatljiv miris) ublažavaju simptome dijabetesa i štite od srčanožilnih bolesti.
Kvercetin, flavonoid iz sastava crvenog luka, sprečava alergijske upale i štiti od pojave čira na želucu i raka jednjaka, debelog crijeva i dojke.
Po svemu sudeći, grčki sportisti su bili u pravu. Naučnici su prije nekoliko godina otkrili da ekstrakt kvercetina zaista pojačava fizičku izdržljivost. Osim u crvenom luku, korisna tvar kvercetin nalazi se u jabukama i u čaju. Međutim, naš organizam ga apsorbira puno brže iz crvenog luka nego iz ostalih namirnica, a da biste izvukli maksimalnu količinu korisnih tiosulfinata – jedite crveni luk, jer što više pigmenta sadrži, to je sadržaj kvercetina veći.
Budući da toplina uništava najveći dio tiosulfinata, najbolje je jesti sirov luk ili onaj malo kuhan zbog toga idući put nemojte izbjegavati jesti luk uz ćevape čak ni kada ste u društvu.
S obzirom na različite vrste ovog povrća, kao i metode pripreme, teško je odrediti optimalnu količinu koja osigurava dobro zdravlje, pa je zato najbolje da ova namirnica bude zastupljena u svakodnevnoj prehrani.
Hayat
