Čekajući akšam, pod abdestom, gledam dnevnik entitetske televizije RTRS. Snimci pokazuju niz inkriminirajućih predmeta oduzetih od građana ovog entiteta ”koji izgledom podsjećaju na vehabije”.
Dok kamera prelazi preko uredno izloženih ”opasnih” predmeta uočavam: Ebu Davudov Sunen (zbirka hadisa Muhammeda, a.s.), jednu iransku zastavu (?), natpis sa šehadetom, neku knjigu Tarika Ramadana, Glasnik Islamske zajednice… Za vrijeme jednog pretresa u Srebrenici nenu su pitali šta je to sufara i otkud joj članska knjižica Islamske zajednice u BiH!?
Da je ekstremna tekfirsko-haridžijska ideologija stvarna opasnost, prije svega za muslimane, uvjerili smo prethodnih godina u Siriji i Iraku. Da njeni stvarni, arhetipski neprijatelji nisu ni država Izrael, niti neokolonijalne zapadne sile (a pogotovo ne RS) uvjeravamo se svakoga dana. Da je ta ideologija instrument u rukama velikih zapadnih sila znamo još od vremena kada su se Saudi začešljali da budu kraljevi, a Abdulvehab proglasio sramotni (i pravno nemogući) džihad protiv muslimana. Da li su pipci ove nastrane ideologije na Balkanu i u Bosni i Hercegovini u rukama srpskih obavještajnih službi tek nam predstoji da se uvjerimo. Ali da je sveti Dobrica Ćosić izmišljao pojavu koja će velikosrpskom projektu pasti kao kec na desetku ne bi mogao izmisliti bolju. A maštom je bio obdaren, i u to smo se uvjerili.
Da državne i entiteske službe ”treba da rade svoj posao”, to Bošnjaci u RS-u ne samo da pozdravljaju nego već godinama vapimo za tim da se, barem, pokrenu istrage o masovnim strijeljanjima i silovanjima čiji su tragovi svuda oko nas. I ovih dana, dok se spremamo za obilježavanje zločina u logoru Liplje, čekamo da neko od nadležnih barem priupita štogod ljude koji imaju ime i prezime, koji se svakodnevno vozikaju pored objekta ovog logora, o čijim zločinima govore desetine živih svjedoka i žrtava. A možemo uručiti i dokumentovane dokaze ako ”nadležni” baš budu horni.
Da Dragan Lukač i Gojko Vasić nemaju ni dana mekteba – to znamo. Ali da su potpuni ignoranti u oblasti općeg znanja to je sramota za vrijeme u kojemu živimo, jer vrijeme hajduka davno je prošlo. Zato im, kao imam u RS-u, nudim besplatan brzi mektepsko-kosmopolitski kurs o ljepotama islama i univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Vjerujem da obojica znaju gdje me mogu naći – stalno sam u džamiji. Meni bi najviše odgovaralo između akšama i jacije, bilo koji dan, može i u drugom terminu, kad gospodi godi. Možemo i sufaru prelistati.
(Napomena: Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala CIK.ba)
Izvor: Faktor.ba/Piše: Osman HALILOVIĆ
