Sve je počelo 2007. godine kada je Gregor Collins imao 32 godine, a prijatelj ga uvjerio da se javi za posao njegovatelja 92-godišnje Marie Altmann.
Nerado, uputio se na razgovor u Los Angeles, ali nije znao da će mu sastanak s Austrijankom, koja je preživjela holokaust, promijeniti život.
-Nikad nisam vidio nekog tako elegantnog, bilo je nešto djetinjasto u njoj.
-Bila je neutaživo radoznala. Sjeli smo zajedno kao da smo sami u sobi.
-Nije me slušala ušima, nego svojim srcem. Tog jutra se moj život promijenio, a vjerujte mi, nijedna djevojka me nije tako oborila s nogu.
-Ostavio sam sve po strani sljedeće tri godine, sve do njene smrti. Ona je prva žena koju sam iskreno volio. Odmah smo se povezali kao da smo se sreli u nekom drugom životu.
Collins, glumac i pisac, osjeća da je njegova veza s Marijom bila najvažnija u životu.
-Unatoč razlici u godinama, svaki dan sam zaboravljao da je starija. Oboje smo se osjećali kao da smo u dvadesetim godinama. Zaista je bilo čarobno.
-Moji prijatelji su me podržavali i svi su je željeli upoznati. Ipak, pažljivo sam birao s kim ću je upoznati. To je kao da ih upoznajem s novom djevojkom, pa osjećam leptiriće u stomaku.
Nakon što je par proveo 37 mjeseci zajedno, Maria je umrla 7. februara 2011. godine.
-Stajao sam i gledao njen posljednji izdisaj.
-Nisam želio Mariju prije nego što sam je upoznao, ali bila mi je potrebna nakon što sam je upoznao. Bili smo upravo ono što je drugo trebalo.
-Na Marijinom posljednjem ispraćaju, njena kćerka Margie je došla do mene i rekla: “Ti si posljednja velika ljubav moje majke”. Takve riječi člana porodice su izazvale i suze i zahvalnost i poniznost – jer sam imao šansu provesti s njom tri godine.
-Otkako sam upoznao Mariju, stvorio sam najkreativnija djela u životu. Ona je moj vodič u svemu što radim.
-Prava ljubav nikad ne završava.
Izvor: doznajemo.com
