Doktor emeritus
"Smetaju im ove nacionalne institucije u Bošnjaka zato što otkrivaju svu bijedu njihove pameti, pokazuju svu nemoralnost njihove duše i tjeraju ih da pišu ovakve tekstove kako bi se dodvorili našim dušmanima".
Ove riječi nije izgovorio, niti napisao neki anonimni portalski (partijski?) pisar(čić), niti kakav samozvani anonimni branilac samo njemu znanih "nacionalnih institucija u Bošnjaka". Ni manje ni više, ovako "inventivan" rječnik predočio je, s osobitom sugestivnošću svojim fanovima, čovjek koji iza doktorskog zvanja i imena i prezimena voli dodati i vlastiti pokušaj neologizma: reis emeritus. Mustafa Cerić je osoba koja je na svojoj FB stranici svoj intelektualni, "reisemeritovski" i predsjednički "image" i "potencijal" stavio u odbranu Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK), Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) i Bošnjačke nacionane fondacije (BNF) od – portala koji nema ni 2.000 FB sljedbenika!
Doktor za krivovjerstvo
S druge strane virtualne (?) stvarnosti, čitamo i ovakve redove:
"To su profesori koje je na ovom fakultetu instalirala Komunistička partija i koji ovaj fakultet, ali i vrh IZ, drže u obruču blizu 40 godina. Dvojica od njih (Adnan Silajdžić i Rešid Hafizović) nas, studente iz prve generacije FIN-a, svojim potpisima, svjedočenjem i ukupnom saradnjom s Udbom poslali su na robiju 1983. godine (kada je Hasan Čengić dobio 10, a ja 6,5 godina zatvora!); tu su zatim Enes Karić i Hilmo Neimarlija te Ismet Bušatlić, koji je imao toliko zasluga u bivšem režimu da ga je JNA ili neki sličan faktor JAT-ovim avionom prebacila u Beograd, kada se oko Sarajeva stezao potpuni četnički obruč."
Ovu "salvu" ispalio je u intervjuu Dnevnom avazu Džemal Latić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, na pobrojane profesore (svoje radne kolege) na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, nakon što nije pobijedio na konkursu za dekana toga istog Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Još toga, naravno, ima u arsenalu Latića, a vrhunac je nešto s čime se ovdašnja javnost, posebno muslimanska, nije susretala (barem ne na tom akademskom nivou): optužba za krivovjerstvo njegovih FIN-ovskih kolega.
Doktor za Vozuću
Mirsad Kebo svoju političku karijeru okončava neslavnim pokušajima stjecanja srpske slave. Odlučio Kebo da nevjerne Bošnjake (i druge Bosance) razuvjeri u njihovom uvjerenju da su se u periodu 1992-1995. borili za svoju slobodu i goli opstanak. Neee, nisu! Imali su oni svoje krvoloke, koji su ubijali nedužne srpske vojnike po vekovnoj srpskoj Vozući.
Ispod Kebine plave perike ispadale su izjave o tome da se Bošnjaci moraju suočiti sa svojom ratnom prošlošću, pa se on, kao njihov zaštitnik, prihvatio golema poštanskog zadatka – dostave brda "papira" kojima se to "suočavanje" dešava.
Doktori za zbunjenost
Kada optuživanje, podmetanje, spletkarenje, "sijanje smutnje" (kur'anska sintagma) i ostale pojave dolaze od Kebe političara, nekako nam to i ne pada teško. Nekako smo sviknuti na to da, još od Alije, preko Harisa i Sulejmana, do Bakira, ništa ne valjaju ti političari koji bi još, zamislite, i Bošnjake da predstavljaju. A, kako oni ne valjaju, onda nam i nije čudno to Kebino blebetanje o narodu nad kojim je izvršen, sudski dokazan, Genocid.
Nekako smo sviknuti i na to da, recimo, haman svaki prvi i pol ili drugi pisac ili umjetnik kod toga istog naroda ne zna da li bi da mu porijeklo bude ilirsko, slavensko, keltsko, grčko, tursko (?, valjda osmansko), multikulturno, jugoslavensko, jovanko-brozovsko, beogradsko, zagrebačko, marsovsko...
Ili na to da bi predsjednik nacionalnog kulturnog društva radije bio Bosanac nego pripadnik nacije čiju kulturu "predvodi".
Ili, na retardirani naziv našega prelijepog jezika "behaes" i januare i siječnje kojima autošovinisti u obrazovanju pate šestogodišnju nam djecu...
Puno je još onih koji svoje prazne živote (i džepove) pune egocentrizmom i zbunjivanjima nas koji samo želimo malo mira i reda u ovoj našoj domovini. Na njih smo dobro navikli i na njih se i ne osvrćemo, po onoj arapskoj izreci: "Psi laju karavane prolaze".
Doktori pored karavana
No, od bivšeg nam prvog u duhovnosti ne očekujemo tu i toliku "ispraznost i prizemnost". Očekujemo puno mudrih, zrelih i inspirativnih rečenica. Naputaka. Putokaza. Dostojanstva. Ponosa. Visokog nivoa komunikacije. Još višeg nivoa poštovanja prema drugom. Intelektualnih i duhovnih sohbeta. Utjehu i nadu. Optimizam. Nikako prizemne optužbe i osuđivanja. Nikako dalje zbunjivanje ionako zbunjenih.
Od najvećega nam pjesnika ilahija i kasida očekujemo još puno lijepih i katarzičnih stihova, milih srcu i duši. Procjenu pravovjerja ćemo ostaviti Onome u Čijoj je to Nadležnosti.
U suprotnom, i na njih ćemo mirno gledati iz karavane.
Što je dosta, dosta je.
Izvor: Bportal.ba/Piše: Sevret MEHMEDĆEHAJIĆ
