Za sve zemlje zapadnog Balkana to podrazumijeva približavanje i, naposlijetku, ulazak u EU, sa razvijenom vladavinom prava i tržišnom ekonomijom. Ali i forsiranje procesa sa kojima će se Srbija teže pomiriti, kao što su, kako to zapadne sile vide, „pacifikacija srpskog nacionalizma“, ulazak u NATO, ukidanje Republike Srpske i „zadovoljni Albanci“ u svim državama u kojima žive.
Upravo naš region je, kako primjećuje Ivan Vejvoda iz „Maršalovog fonda“, ostao posljednji nedovršeni posao Zapada.
Merkelova će od Srbije tražiti da na kraju briselskog procesa s Prištinom pristane na ulazak Kosova u UN, ali i da se distancira od predsjednika Srpske Milorada Dodika i ne spriječava jačanje centralnih institucija BiH. Drugim riječima, potpuno slabljenje Republike Srpske.
Bosance će upozoriti da je krajnje vrijeme da međuetničke tenzije i endemsku korupciju zamijene radom na putu ka EU. A Nijemci će podržati ustavne promjene i dalje slabljenje Republike Srpske.
Njemačka je, kao ekonomski najjača članica EU, oko 2012. preuzela brigu nad zapadnim Balkanom što sprovodi u tijesnoj saradnji sa SAD.
