Podne je. Sunce nemilosrdno peče, a vjetar ni da pirne. Folklorni ansambl igra kolo, a domaćica Radica trči i kiti svirače novčanicama od 100 evra. Francuska pića dolivaju se u čaše, a nove đakonije samo se ređaju.
U takvoj atmosferi u dvorištu porodične kuće u selu Zabrđe, Radica i Goran Milovanović, gastarbajteri već više decenija u Francuskoj, proslavljaju useljenje u nove kuće i početak gradnje crkve.
Tokom više decenija rada u Francuskoj, ova porodica vraćala se u selo da na brdu izgradi velelepne vile za odmor.
Zvanice, među kojima je i predsjednik opštine Petrovac Duško Nedinić, i goste koji pristižu s raznim poklonima dočekuju u veselom raspoloženju, a posluga ih nudi raznovrsnim đakonijama, francuskim konjakom i šampanjcem, viskijem, domaćom šljivovicom, raznim sokovima… Raskoš i obilje ne izostaju.
Milovanovići nastoje da pokažu da su u bijelom svijetu uspjeli. Dvorište je ograđeno i popločano prirodnim kamenom. U njemu je nekoliko objekata, od kojih se posebno izdvajaju dvije kuće sagrađene za ćerke. Tu je i pozornica i dva velika bazena za kupanje, puna bistre vode.
Radičina majka Dana otkriva nam da je za punjenje bazena vodom potrošeno 500 evra jer dva bunara nisu bila dovoljna.
Na vrhu brežuljka postavljen je bijeli šator do kojeg vodi crveni tepih.
U šatoru je 300 zvanica ugošćeno jelima koja su za ručak dopremljena iz Beograda, dok je večera pripremana na licu mjesta.
Radica u Parizu živi i radi već 45 godina. Sada je savjetnik u jednoj velikoj modnoj firmi koja oblači klijentelu iz visokog društva. Njen drugi suprug Goran u Francuskoj je 30 godina i bavi se dekoracijom enterijera. Imaju dvije ćerke Elenu i Emiliju, koje su takođe uspješne.
Elena je bila kadetski prvak Francuske u plivanju, a nakon okončanja studija živi u Monaku, gdje je savjetnik u najuticajnijoj porodici poslije princa. Emilija je bila odlična teniserka, završila je studije finansija i sada je u Parizu u timu koji priprema taj grad za dobijanje Olimpijskih igara 2024. godine.
– Obožavam da dođem ovdje. Nešto me vuče. Volim društvo, trubače, Bregovića, Cecu… – priča Elena.
U gostima u Zabrđu je i Manuel Seran, Radičin prijatelj iz prvih godina boravka u Francuskoj, koji ističe da je u Srbiji sve predivno i na srpskom kaže da ga je „dočekalo pečeno mali prase“.
Nadmeću se čija je proslava bolja
Iz Braničevskog okruga na radu u inostranstvu ima oko 80.000 ljudi. Najviše ih je iz opštine Petrovac na Mlavi, u kojoj su ugostiteljski objekti rasprodati do kraja avgusta. U njima gastarbajteri organizuju proslave punoletstva, svadbe, krštenja, rođendane i vjeridbe i istovremeno nadmeću se čija će proslava biti u boljem lokalu i s boljom muzikom.
Domaćin Goran, koji je rođen u Zabrđu, priča da su njegovi preci sve radili za djecu.
– Moj djeda je djeci u školi u Zabrđu darivao novogodišnje paketiće. Poslije njegove smrti nastavili smo i mi s tom tradicijom, ali se, nažalost, od ove godine zbog malog broja djece gasi škola. Zato smo odlučili da u selu počnemo gradnju crkve i za tri godine poslovi će biti okončani – priča domaćin.
Iako im na imanju i raskošnim vilama i holivudske zvijezde mogu pozavidjeti, Milovanovići kažu da ovdje, u Zabrđu, ne namjeravaju da žive. Kako kažu, ovdje će dolaziti na odmor. Pričaju da su u selu kupili i zgradu stare opštine i da namjeravaju da je adaptiraju i tu usele siromašnu porodicu s djecom.
BLAGOSLOV DAO EPISKOP BRANIČEVSKI
Porodicu Milovanović posjetio je episkop Braničevski Ignjatije i dao blagoslov za početak gradnje crkve, a na svečanosti prisutnima se obratio sveštenik Vlatko.
– Crkva će biti posvećena Svetoj Trojici, danu kada je i zavetina u Zabrđu. Ta crkva neće biti ni Radičina ni Goranova, već crkva svih nas i mladi naraštaj kada stasa pričaće da su im to preci ostavili – istakao je pop Vlatko.
ATV
