PRVE SIMPTOME OSJETILA KADA JE IMALA 27 GODINA: Danas i njena vlastita majka kaže da to nije kćer koju je imala…

Mlada žena rodila je svoje drugo dijete. Samo nekoliko mjeseci kasnije, sve kreće nizbrdo. Niko nije slutio da će se njen život pretvoriti u dugu noćnu moru koja još nije završena

Zoe Bottrill imala je samo 27 godina kada je primijetila da je postala zaboravna i da stalno gubi stvari.


Kad je imala 29 godina, mladoj majci dvoje djece dijagnosticirana je demencija i nije bila u stanju brinuti se o svojim djevojčicama. Pet godina je u završnoj fazi bolesti, a dane provodi u specijalnoj stolici gdje sjedi u položaju fetusa.

Ima samo 42 godine, a ne može pomicati udove, nije svjesna šta se događa oko nje, može konzumirati samo tekućinu, a ne govori već četiri godine. Također, skoro je gluha.

Njena majka Julie Talbot (63) rekla je za Mail Online:

– Kad joj je dijagnosticirana bolest, bila sam shrvana. Još uvijek sam. Teško je razumjeti-kad je neko teško bolestan, terminalna faza obično ne traje tako dugo.

– Žalim za osobom kakva je bila, a još uvijek imamo osobu koja nije moja Zoe. Njen život je samo jedna duga noćna mora.

Zoe, koja sada živi u Domu u Ashfordu, ima dvije kćerke, Gemmu (20) i Louise (16). Simptomi su se počeli javljati kad je Louise bila beba.

Njena majka kaže da su prvi znakovi bili zaboravnost, stalno gubljenje stvari i stavljanje stvari na pogrešno mjesto.

Međutim, tad je njena kćerka imala samo 27 godina, pa je demencija bila posljednja stvar koja bi im pala na pamet.

Svi povezuju demenciju sa starijim ljudima.To nije bilo nešto što bi mi palo na pamet. Ona je upravo rodila svoje drugo dijete, pa sam mislila da se bori kako da se vrati u svakodnevnicu. Mislila sam da možda ima postporođajnu depresiju – pokušavala sam pronaći odgovor.

1999. godine Zoe se posvađala sa svojim partnerom i pokušala je baciti ljestve na njega. Zbog toga je neko vrijeme provela u bolnici, a ljekari su pokušali utvrditi šta nije u redu. Otpuštena je iz bolnice, ali je porodica uskoro shvatila da se ne može nositi s njom.

– Tri generacije kćerki su trebale ići zajedno na godišnji odmor, ali je Zoe odbila ići, pa je ostala s mojom mamom. Njene dvije kćerke i ja smo otišle, ali je Zoe zaboravila gdje smo. Lutala je u potrazi za nama i govorila kako nas ne može naći. Tada su je odveli u bolnicu Abraham Cowley u Wimbledonu, specijalističku neurološku bolnicu. – priča Zoena majka.

Tu su ljekari uradili brojne pretrage i dijagnosticirali demenciju.

– Osjetila sam i tugu u ljutinu, u frustriranost, a najviše od svega sam tužna jer je noćna mora posjetiti osobu koja je bila moja kćerka, ali više nije ta osoba.

Tehnička obrada: cikportal.com (CIK.ba)