Koliko ste zadovoljni odnosom medija iz BiH prema Vama? Vole li Vas ili ima malo gorčine?
– Zaista sam presretna zbog činjenice da me moji ljudi, moji Bosanci, vole kao prvog dana. Ali, to nije slučaj samo s Bosancima, nego i sa svim ljudima dobre volje na čitavom svijetu. Bosancima tu nema premca, jer su to ljudi kakvih nema nigdje na planeti. Ta emocija i toplina mislim da postoji samo u Bosni. I nije slučajno što sam baš kao Bosanka krenula u svijet i napravila veliku karijeru. Ljudi vole kada im darujete iskrenost, a mi, u Bosni, s tim se rađamo.
Glumica Vanesa Glođo na zabavi u `Avaz Twist Toweru”`rekla je kako, kada vidi Vas, kao da vidi cijelu Jugoslaviju. Posebno Vas je dirnuo taj moment?
– Brena je ostala sinonim jednog drugog vremena i vjerovatno je posljednja Jugoslavenka na ovim prostorima. Drago mi je svaki put kada osjetim da moj lik i djelo motiviraju ljude na nešto lijepo i pozitivno.
Godine prolaze… Po čemu pamtite rodno Brčko? Šta je u njemu danas isto kao prije ili je sve dobilo neku novu dimenziju?
– Brčko je odigralo veliku ulogu u mom umjetničkom sazrijevanju, jer sam imala prilike i da naučim da pjevam, i da osjetim čari prvih nastupa i da se, jednostavno, oblikujem kao ličnost. Rodni grad vam je veoma bitan u sazrijevanju, jer tu pravite prve korake. Brčko će za mene uvijek biti najposebnije mjesto na svijetu, jer sam tu proživjela svoje djevojaštvo i dio mladosti.
Zatreperi li Vam srce kada stanete na bosansko tlo? Šta to imaju Bosanci čime se drugi ne mogu pohvaliti?
– Dušu. Sentiment. Iskrenost. Bosanci su ljudi tople duše, iskrenih emocija i specifičnog sentimenta. Vrlo su komunikativni, veseli i dragi. I sve to odjednom.
“Zašto bih se sramila? Ja sam ponosna na svoje roditelje, korijene”… izjavili ste prije nekoliko godina u jednoj TV emisiji. Uvijek traže da se pravdate, da objašnjavate stidite li se svog muslimanskog porijekla?
– Ljudi na ovim prostorima skloni su tome da stalno nekome nešto dokazuju. I da se bave formom, a ne suštinom. Ne vidim zašto bih se ikome pravdala za stvari koje su jasne kao dan. Rođena sam u Bosni i to je jedna bitna tačka moje biografije. Zovem se Fahreta i imam predivno ime. Ali me svi, isto tako, znaju kao Brenu. A najbitnije od svega je što me svi znaju kao umjetnika, koji je u čitavom regionu postavio standarde kada pričamo o show biznisu.
Ali, često Vam spočitavaju što nikada ne spominjete svoje pravo ime Fahreta?
– Mene čitavog života znaju kao Brenu, poslije je došao prefiks Lepa. Potpisujem se, naravno, kao Fahreta, jer u pasošu stoji moje pravo ime. Brena je moj brend, čak me i muž zove Brena, prijatelji također. Jedino su me pokojni otac i majka zvali Fahreta, Fahretica. Moje pravo ime je ostalo još samo u službenim dokumentima. Sve ostalo je preuzela Lepa Brena.
Iskoristili ste boravak u Sarajevu i za šetnju Baščaršijom. Ljepša je nova ili ona stara Baščaršija?
– Zavisi šta ko voli, ali sve napreduje, sve se mijenja. Meni Baščaršija znači iz dva razloga, a to su specijaliteti, kao što su kafa i rahtluk, ćevapi, tufahije i posebna emocija koja me preplavi kada se nađem u Sarajevu. Mene je Sarajevo uvijek toplo dočekivalo, bilo da pjevam na koncertu, bilo da sam u kontaktu s ljudima koji prodaju suvenire. Takav prijem se, zaista, ne zaboravlja, a kao neko ko izuzetno osjeća ljude, ja sam presretna što vidim da me ljudi nisu zaboravili.
Niste mogli a da se u Sarajevu ne počastite nekim suvenirom?
– Kako da se vratim, a da ništa nisam pazarila! Dopao mi se štand sa majicama koje su imale logo Olimpijade iz 1984. godine. Podsjetilo me je na vrijeme kada sam otvorila Olimpijske igre i bilo mi je, zaista, toplo oko srca, iako je tog dana napolju bilo hladnjikavo.
Nedavno je Vaš mlađi sin Viktor proslavio punoljetstvo. Sada su svi “samostalni”. Strahujete li kako će “sami” koračati kroz život?
– Ne bojim se doslovno ničega, jer smo ih Boba i ja odgajali tako da budu vrijedni, časni i pošteni ljudi i da se kroz život probijaju svojim radom. Mi ćemo, kao roditelji, uvijek biti tu, ali kao podrška. Savjetujemo im da se u životu uvijek mogu osloniti na porodicu, da u porodici sve počinje i sve završava. Odgajali smo ih onako kako su nas naši roditelji.
Kako se Brena “bori” u kući sa četiri muškarca?
– Teško, ali pobjeđuje (smijeh).
Je li tačno da uskoro trebate dobiti snahu ili su to sve novinarske špekulacije?
– Stalno me to pitaju, ali to je nešto što ne zavisi od mene. Kad bude bilo, vrlo rado ćemo objelodaniti.
Na Baščaršiji ste se vidjeli s Jusufom Nurkićem, proslavljenim bh. košarkašem.
– Nije što smo zemljaci, ali Jusuf Nurkić je fenomenalan momak. Upoznao nas je Filip. Jusuf igra za Denver Nuggetse u NBA ligi, a Filip mu je jedan od menadžera. Jusufa zastupa kompanija “Relativity Sports” iz Los Angelesa, u kojoj Filip radi. Popili smo kafu kod “Nane”. Zaista divno druženje, jedan prekrasan dan u Sarajevu.
Doznajemo.com/Avaz.ba
