Artur Frimen, nezaposleni programer oženio je Petu Barns i sa njom dobio troje djece. Sina Bena (11), kćerku Darsi (4) i sinčića Džeka (2). Za ovu nesrećnu djecu sutrašnji datum prije pet godina označio je početak pakla. Doduše, problemi su počeli kada se porodica vratila iz Velike Britanije u Melburn.
Njihov otac je trpio silovite promjene raspoloženja koje su izazivale histerične svađe sa njegovom suprugom. Kako je njegovo stanje postajalo sve gore, tako se Peta sve više plašila za bezbijednost svoje djece.
Nakon što je Friman počeo fizički da nasrće na nju i djecu Peta se razvela u želji da se otrese sve nasilnijeg Artura. Uzalud.
Mentalno razoreni Frimen bio je tempirana bomba koja je nakon razvoda postala još nestabilnija. Dok je prevozio djecu, svo troje, preko mosta Vestgejt temperatura je bila ogromna, preko četrdeset stepeni, a panika u Arturovom umu rasla je sve više. Bivša žena je zatražila starateljstvo nad djecom, on je bio nezaposlen, živio je sam, a uz sve to Darsi je tog dana trebalo prvi put da ode u školu - a on je kasnio.
Bivša supruga je čekala djecu kod škole. Kako nisu došli na vrijeme pozvala je Artura da vidi šta se dešava, uslijedio je jeziv odgovor - više nikada nećeš vidjeti djecu.
Svjedoci su jedva ispričali ono što su vidjeli. Kola koja skreću ka zaustavnoj traci mosta. Oca koji izlazi iz vozila i nosi kćerkicu kao džak, prebacuje je preko ograde i, kao da je obična kesa, ispušta preko ivice.
Motorciklista Bari Nelson vozio je svoju ženu na posao kada je ugledao scenu.
``Čovjek je prebacio djevojčicu preko ivice mosta. Mislio sam da samo želi da je uplaši. Onda je pustio da padne``, rekao je svjedok. Siroto dijete je padalo 68 metara u duboku rijeku.
Još jedan motociklista vidio je zločin: ``Ubica je odšetao polako, kao da nema nijednu brigu na svijetu. Pozlilo mi je. Izgledalo je nestvarno``, rekao je svjedok.
Sve više ljudi sa mosta zvalo je policiju u panici ``vidjeli smo dijete kako pada sa mosta``, a operativci u centrali molili su se da je neka greška, da je neko bacio paket ili poveći predmet. Da im se učinilo.
Za to vrijeme, maleni Ben je u kolima molio oca da se vrati po sestricu.
``Tata, Darsi ne zna da pliva, molim te ne ostavljaj je``, ponavljalo je dijete.
Komunalna policajka koja je bila na mjestu nesreće gledala je kako policija pokušava da oživi Darsi. Od užasa i nemoći je pala na koljena.
``Na stotinu puta sam bila u ovakvoj situaciji. Ovaj put uhvatila sam sebe kako razgovaram sa besvjesnom djevojčicom. Bodrila sam je, molila da ne odustaje``, rekla je žena. Nažalost, Darsi nije uspjela da se izbori. Njena mala pluća previše su se napunila tečnošću. Policajka koja je pokušala da oživi saopštila je majci užasnu vijest. ``Tako mi je žao. Vaša kćerka je bila jaka i lavovski se borila. Za to kratko vrijeme koliko sam bila pored nje trudila sam se da se osjeća voljeno, da ode osjećajući da je voljena``, slomila se policajka koja se sklonila od porodice da bi se isplakala.
Kolege su dan Darsine smrti nazvale najgorim danom u svojoj karijeri. Neki su čak zatražili premještaj - nisu mogli da gledaju mjesto gde je poginula.
Friman je na suđenje namjerno došao zapušten, neobrijan i nepodšišane kose. Htio je da izgleda kao da je neuračunljiv i da se pozove na to kao odbranu.
Porota nije nasjela.
``Motiv koji je postojao za vaš zločin nije imao nikakve veze sa nevinom žrtvom. Ubili ste kćerku da biste povrijedili bivšu ženu na najgori mogući način. Izabrali ste mjesto ubistva koje će uvući javnost u cijelu priču na način koji smo rijetko, ako i ikada sreli, to vrijeđa kolektiv``, rekao je sudija i osudio krvnika na doživotnu robiju sa minimalnom kaznom od 32 godine.
Izvor: Alo.rs/ekskluziva
