U različitim kulturama različito se i ocjenjuje fizički izgled, odnosno ženska privlačnost nije univerzalna. Velike grudi, uzak struk, široki bokovi, višak kilograma i rumeni obrazi samo su neke od poželjnih osobina u različitim kulturama…
Posljednje žene koje su povezivale noge kako bi se spriječio njihov rast, fotografirane su u sklopu projekta koji slavi njihove živote.
Fotografije žena, sada u osamdesetim i devedesetim godinama, koje su povezivale stopala jer se ta praksa u ruralnim područjima nastavila do 1939. godine, napravila je fotograf Jo Farrel.
- Iako smatrana veoma barbarskom, ta je tradicija omogućavala ženama da pronađu odgovarajućeg partnera – pojašnjava Farrel.
Provodadžije ili svekrve zahtijevale su za svog sina zaručnicu koja je povezivala noge jer je to bio znak da će biti dobra žena (podređena i neće prigovarati).
- Tradicija koja je počela u vrijeme dinastije Song izvorno je bila zabranjena 1911. godine. Međutim, u ruralnim područjima nastavljena je do 1939. godine, nakon čega su ženama koje su imale poveze isti skidani dekretom vlade.
Žene koje su učestvovale u ovom projektu sada su u svojim osamdesetim i devedesetim.
Fotografirane žene su sa sela, žive i rade u ruralnim područjima, daleko od gradskog života, u kojima je povezivanje stopala bilo prikaz društvenog statusa, odnosno bogate žene koje ne moraju raditi.
S procesom povezivanja se obično počinjalo u dobi između četiri i devet godina, prije nego su stopala bila u potpunosti razvijena, a uglavnom tokom zime kada bi stopala djevojčica otupila od hladnoće.
Noge su bile natopljene u toplu mješavinu bilja i životinjske krvi kako bi nokti omekšali, a prvo bi ih skratili što je više moguće.
Prsti su savijani prema nazad i pritisnuti prema tabanima dok se prsti ne bi slomili, a zatim su povezani zavojima koji su umočeni u mješavinu.
Stopala su redovno odvezivali i prali, a onda bi zavoji stavljani ponovo i stegnuti još jače.
Mnoge žene koje su podvrgnute povezivanju stopala zadobile su trajni invaliditet.
(Doznajemo.com/D.Z.)
