Vijest o vulgarnostima koje izlaze iz usta miljenika nacije i bivšeg kapitena reprezentacije Bosne i Hercegovine, danas je stigla iz Luksemburga. Vijest koja je manje iznenađujuća nego što će to biti pobjeda reprezentacije Bosne i Hercegovine u večerašnjem susretu.
Emir Spahić, ljubimac navijača, čovjek koji uvijek stisne zube pred utakmice reprezentacije, jer je baš pred te duele uvijek nekim čudom povrijeđen, čovjek koji gotovo svaki put kasni na pripreme našeg nacionalnog tima, čovjek zbog kojeg su neki zaposlenici FSBiH i članovi stručnog štaba znali pustiti suzu, čovjek koji uvijek na najgnusniji mogući način vrijeđa novinare. Čovjek koji će isto tako svaki put stati one dvije sekunde da se "uslika" s navijačima i na lice nabaciti osmijeh koji seže od uha do uha. Zna Emir, nije on levat...
Javnost u Bosni i Hercegovini to uvijek dočeka s oduševljenjem. "Tako vam i treba, smetljari ljudski, vi ste najveća govna, novinarčići", samo su neki od epiteta kojima se časte kolege. Nećemo se praviti ludi, ima i nas svakakvih, ali niko od nas nije zaslužio da mu se spominju članovi bliže rodbine. Znate već koja je kod nas psovka najpopularnija i najzastupljenija. Ona primitivna, ona što oslikava naš kućni odgoj. To je ta psovka koju hrabro srce našeg nacionalnog tima toliko voli i tako sočno upotrebljava. Ona od koje bi se svaki iole civiliziran čovjek trebao stidjeti.
'Ne volim da pišem u prvom licu, ali situacija je takva da moram. Nisam u Luksemburgu i u svakoj drugoj situaciji ne bih se bavio događajem kojem nisam prisustvovao. Međutim nakon informacije koja je stigla iz ove male zemlje u kojoj će Mešini izabranici večeras istrčati na teren, morao sam reagirati. Ne samo zbog toga što sam istu psovku od istog čovjeka doživio nakon utakmice s Iranom u Salvadoru, nego zbog toga što ovaj put na udaru nije bio novinar, koji su eto krivi za sve loše u ovoj državi.'
Sinoć je Spahić u Luksemburgu uputio ovu sočnu psovku jednom fotografu. Ne novinaru, fotografu koji je došao da fotografira njega i njegove drugove. Došao je jer su to oni rijetki trenuci sreće kojima se iskreno raduju Bosanci i Hercegovci. Došao je zato što mu je to posao, zato što mora prehraniti svoju porodicu. Zato što vi, dragi naši čitatelji, želite vidjeti Emira i njegove drugove. Isti taj fotograf fotografirat će večeras navijače na tribinama, a sutra će ti navijači listati njegove fotografije s osmijehom na licu.
Jutros ste vi dali podršku djelima Emira Spahića, koji je na najodvratniji mogući način vrijeđao istog tog fotografa, fotografa koji je samo radio svoj posao. Fotografa, koji se kao i vi, bori da svakog prvog, ili barem do desetog, u kuću donese onu ispodprosječnu bosanskohercegovačku plaću.
Fotografa koji će večeras fotografirati istog tog Spahića kako grli svoje saigrače nakon što se zatrese mreža golmana Luksemburga. Već za nekoliko dana možda će biti i u vašoj mahali, vašem komšiluku, vašem gradu i fotografirati tešku i tužnu bosanskohercegovačku svakodnevnost, ne bi li baš ta priča nešto promijenila. Fotografirati da vama i nama bude bolje.
Danas su idoli bogati, a siromašni u duši, mangupi koji to nisu, sportisti bogatog talenta, a siromašne duše. Idoli su danas neka nova raja, e moj Hase, da si ovdje sada...
Na ovu vijest dodaćemo i onu, da smo danas, nakon objave prve vijesti, dobili poziv od menadžera Emira Spahića koji nam je obećao poslati demant, međutim, od tada je prošlo više od tri sata.
Demant čekamo i objavićemo ga odmah nakon što stigne na adresu portala hayat.ba
Faruk Zametica, Radiosarajevo.ba/Hayat
