Rukama je i nogama udarala Dinu Bosanca (23), kojemu se sudi za izazivanje nesreće, u osmom mjesecu 2013. godine u Belišću u Hrvatskoj. Strgala mu je i svukla košulju. Umiješala se i mlađa kćerka Paula tvrdeći da im je zaprijetio Bosančev pravni zastupnik Alen Jakobović.
– Ma ja ću tebe likvidirati! – okrenula se majka i prema njemu, dok ju je suprug Drago odvlačio i smirivao.
Sudac Mirko Ljubičić pozvao je pravosudne policajce te Hitnu pomoć koja je ženi ubrizgala injekciju za smirenje. Mučna scena okončana je prijavama protiv nje, i to za napad i prijetnje ulikvidacijom okrivljeniku te, kako se navodi, ozbiljne prijetnje Jakoboviću. Napeto je bilo još u sudnici.
– Dao ti Bog da se ugušiš u vlastitoj krvi i laži! – rekla je ona Dini Bosancu.
Suđenje je izrazito mučno otkako je počelo lani u jedanaestom mjesecu. Dino Bosanac te je noći sjeo za upravljač Adelininog automobila. Družili su se u kafiću, nisu se prije posebno poznavali. Sletjeli su s ceste oko 5.45 sati kod Valpova. Djevojci je noga proletjela kroz bočno staklo i zaglavila se. Mladić je izašao, obukao jaknu i odšetao kući tri-četiri kilometra. Imao je 1,50 promila alkohola u krvi. Zaspao je kod kuće, a djevojka je iskrvarila u vozilu Hitne pomoći. Odbrana tvrdi da je bio u šoku i nesvjestan što se zbiva te da se detalja ne sjeća.
– Neću ga ubiti jer bi mu to bilo milosrđe. Ne mogu mu ni oprostiti, neka oprost traži od Boga, ali i prvo prizna što je učinio. Svjedoci mijenjaju iskaze, borim se za krv svoje kćeri – ogorčena je Ljiljana.
– Jako je sve to mučno, ali moraju shvatiti da je Dino nije ubio. Da možemo vratiti film, vratili bismo ga milion puta – govori Dinin otac Vojimir Bosanac. Neugodnosti su, kaže, trpjeli i prije, ali nisu reagirali.
– Shvaćam je u potpunosti, ona je izgubila dijete, a ne ja. No, mi smo se morali zaštititi i prijaviti ih policiji – nastavlja on. Na težinu suđenja za tragedije na cesti upozoravaju i iz asocijacije Sigurnost u prometu.
– Sudska je praksa neujednačena, ima apsurdnih presuda, a suđenja dugo traju i mučenja su za obitelj pa dolazi do neželjenih scena. Nisam za rezanje ruku i nogu, ali kazne bi trebale biti primjerenije – kaže Georg Davor Lisicin iz udruge.
Sud mora utvrditi činjenice pa o tome ovisi, objašnjava osječki odvjetnik Domagoj Rešetar, i dužina postupka.
– Nijedan sudac ne želi da mu se odugovlače rasprave, ali ne želi ni da mu presude “padaju” zbog nepotpuno utvrđenih činjenica. Ima rasprava koje završe u danu, no pamtim slučaj u kojem su provedena četiri prometna vještačenja – ističe Rešetar.
Žalovanje zbog gubitka bliske osobe traje, navodi psihijatar dr. Nikola Mandić, u prosjeku šest mjeseci.
– Razvija li se tuga duže vrijeme, nastaje depresija iz koje može proizaći i agresija, traže krivca kako bi se lakše nosili s boli. Ostaju, pak, trajni ožiljci – govori on.
Izvor: doznajemo.com
