- Tri noći za redom sam prošla tim mostom u različito doba. Ništa se se nije desilo. Godinama ranije, tim istim mostom sam prošla još hiljadu puta i ponovo se ništa nije desilo. Fotografija je, razočaraću vas, samo loša kamera na mom telefonu, koja očajno hvata svjetla u pokretu.
Ipak, u istočnoj Srbiji ima mnogo onih koji tvrde da su je vidjeli. Nju. Ili nešto. Među njima je jedna moja komšinica, ne tako racionalna žena, jedan tatin prijatelj, vrlo racionalan čovjek i još jedno stotinjak ljudi koji mi nisu direktno ispričali svoju verziju, ali sam čula od prijatelja prijatelja ili komšije njihovog komšije šta im se desilo na putu Zaječar-Knjaževac.
Taj put je dug nekih četrdesetak kilometara i jako star. Noću je neosvijetljen i u sumrak, kad je oblačno, djeluje pomalo magično. I scary. Naročito kada si sam u kolima i kada si čuo najmanje deset verzija priče o “Beloj ženi”.
Ona je, kažu, krenula kolima sa vjerenikom da kupi vjenčanicu – desila se saobraćajna nesreća, poginula je. Druga verzija kaže da je poginula na tom mjestu nakon što je raskinula vjeridbu sa nevjernim vjerenikom… Najsvježija verzija koju sam čula je da je to djevojka jednog lika koga znam već dugo – poginula je baš prije vjenčanja, kad su krenuli po vjenčanicu.
Nisam ni znala da je imao vjerenicu…
Ozloglašeni dio puta
U svakom slučaju, iako ovdje volimo da se morbidno hvalimo da jeste, Bela žena nije luksuz Timočke krajine – pojavljuje se i na Zlatiboru, kod Smedereva… U stvari, ima je svuda. Nijanse su u stilu operisanja – pa tako negdje ona predviđa smrt, negdje samo neku strašnu nesreću. Negdje se ljudima koji je sretnu ne desi ništa. Nekad vas zaustavi na putu i nestane nakon što izgubite kontrolu nad vozilom, nekad uđe u auto i razgovara sa vama. Mislim da je najstarija priča da se sa vama provoza do negdje, izađe iz kola i zaboravi jaknu, šal ili nešto treće. Pošto vam je već rekla gdje stanuje, sutradan odlazite kod nje, nosite joj zaboravljenu jaknu, šal ili nešto treće. Tamo doznajete od njenih, obično roditelja, da je djevojka – umrla. Prije jedno deset godina.
Povezani sadžaj:
Pozvala sam na kafu nekoliko ljudi koji kažu da su je vidjeli. Prvo su ćutali, onda se smijali, na kraju uozbiljili i pristali da me vide.
– Kad sam shvatio da je to to, digla mi se kosa na glavi – bila je jedina rečenica koja me je na trenutak kupila dok sam gledala u Jovana sa druge strane stola kako ispija svoje piće…
Sve što mi je ispričao prije toga podsjećalo me je na hiljadu drugih priča o Beloj ženi koje sam već čula. Sve do momenta dok nije nije izgovorio ovo, razrogačenih očiju. Poznajemo se dugo i namjerno sam baš njega pozvala da mi ispriča svoju verziju – ne poznajem prizemniju osobu od njega. E sada, ljudi se mijenjaju, možda se Jovan promijenio… U svakom slučaju, evo šta mi je ispričao.
Bilo je ljeto, neki sabor u selu pored Knjaževca. To znači da je bilo mnogo hrane i alkohola nekoliko dana za redom. Jovan je sačekao posljednji dan sabora, dobro se otrijeznio i krenuo kući. Tamo kod mosta, onog mosta, video je svjetlo i normalno, pomislio da je auto koji dolazi iz suprotnog smjera.
Čuveni most
– E, a pošto sam bio umoran, bila je 202-ka na radiju, signal sam uhvatio čim sam izašao iz sela na glavni put, tu možeš da im uhvatiš frekvenciju – priča mi.
Ali, auto iz suprotnog smjera je nestao. “Na sred puta” je stajala ona.
– Mislio sam, bre, da je neka lujka, unesrećena žena, odakle ja znam. Švaleracija koja se izjalovila. Došli tu, posvađali se, on je ostavio. Budala hoda sredinom puta, uznemirena je možda. I ja stanem. Zakočio sam ko manijak, iz pete sam stao za nekih 200 metara.
Sreća da je Jovan tada već bio iskusan vozač.
– Bijelo ‘aljinče, ljeto je bilo. Ništa neobično. Crna duga kosa. A lice, bijelo, ali ovako bijelo – upire prstom na bijela slova na naljepnici pića.
– Ušla je, nije zatvorila vrata. Krenuo sam da ih zatvorim, opet mislim, unesrećena žena, ko zna šta joj se desilo. I pam! Tad se desilo!
Jovan već godinama radi kao šumar i još kad sam ga pozvala telefonom rekao mi je da mu je “malo neprijatno” da priča o ovome. Ipak poznaje toliko ljudi, bavi se borilačkim veštinama cijelog života i malo je glupo da sada svi pročitaju sve.
– Ubolo me je nešto. A ona je nestala. Ubod kao kad te ubode osa. Ja gledam, nje nema – poslije mi je rekao da je tada shvatio da je to “to”.
– A znaš šta? Još otkad sam počeo da kočim, kad sam je vidio na putu, radio je prestao da radi. Izgubio se signal.
Odvezao se do grada za pet minuta, vozio 130 na sat. Usput nikog nije sreo. Ispričao svima šta se desilo. Sprdali su se sa njim. Pitali ga “koja mu je napravila šljivu na vratu.”
– Ne znam. Bio sam umoran. Pio sam dva dana. Možda je podsvjesno, znaš kad prolaziš tu kolima da je to mjesto na kome se pojavljuje – našao je objašnjenje i za ubod.
– Poslije sam vraćao film, na saboru je bilo mnogo hrane, bilo je mnogo pčela, možda se neka zavukla negdje i ubola me tek tada u kolima.
Poslije susreta je nekoliko puta noću odlazio na isto mjesto i čekao je.
– Parkiram i čekam. Ništa. Na kraju sam počeo da je dozivam i psujem. ‘Ajde izađi. Šta god da je, od čega god da je, od mesa, gume, vode! Ali ništa. Vjerovatno sam samo bio umoran.
Umor je, složili smo se. Pitam ga da li je razgovarao sa ljudima kojima se desilo nešto slično. Kaže jeste, ali, ne možeš da vjeruješ svakome. Pričaju ljudi svašta.
– Za sve sam našao objašnjenje, jedino ne za radio. Zašto je prestao da radi?
Stari most i alternativna maršruta za najplašljivije
Na kraju sam mu prijateljski rekla da lijepo zaboravi na sve to. Klimnuo je glavom.
– Znaš šta Jovane. Moram nešto da ti kažem – dodala sam, a on me je pogledao.
– Bela žena sam ja.
Otjerao me je u tri lepe.
A mogla bih da budem. Prije par godina, policija u Boru je nedjeljama dobivala prijave vozača koji su na putu Zaječar-Bor vidjeli nešto slično. Bijela žena u vjenčanici, sa bidermajerom u rukama. Misterija je riješena nekoliko nedjelja kasnije, kad je policija uhvatila momke koji su se malo igrali.
Ne znam jesam li vam već rekla, ovdje na istoku je ponekad prilično dosadno. Naročito zimi, kad student odu na fakultete, a gasterbajteri preko. Ali opet, Jovan kaže da je radio stvarno prestao da radi te noći.
Izvor: vice.com/ Doznajemo.com
