Poremećeni Mikhail Popkov koristio je sjekire, noževe i šrafcigere u svojim krvavim pohodima u gradu Angarsk (Rusija), a njegova misija je bila ‘očistiti’ grad od prostitutki. U nizu zločina koji su potresli njegovu domovinu, Popkov je dobio nadimak ‘Vukodlak’, nakon što je jednoj žrtvi odrubio glavu, a drugoj je izvadio srce.
Bivši policajac je koristio svoj službeni auto kako bi namamio žene, a onda bi ih ubio i silovao.
Uhvaćen je 2012. godine kada su istražitelji provodili DNK analizu stanovnika Angarska, fokusirajući se ona ne čiji automobili mogu ostaviti tragove pronađene na mjestu zločina. Popkov je, nakon što je priznao ubistva, osuđen na doživotni zatvor, ali unatoč svim dokazima i priznanju, njegova porodica i dalje vjeruje kad im kaže da to nije uradio.
-Bili smo u braku 28 godina. Da sam posumnjala u nešto, naravno da bih se razvela – kaže supruga Elena (48).
-Podržavam ga i vjerujem mu. Da ga sad puste, ne bih rekla ni riječ, i dalje bismo živjeli zajedno.
-Volim ga i podržavam. Za sve ove godine mi nikad nije uradio ništa loše. S njim sam se osjećala sigurno.
Unatoč njegovom priznanju, ona tvrdi da ga je vidjela prije izricanja presude i da je sve porekao, piše Siberian Times.
-Čak i kad ga je naša kćerka pitala, rekao je: “Katya, shvataš da su sve optužbe bajke. Takav je sistem, radio sam u njemu, dobro ga poznajem”.
27-godišnja kćerka serijskog ubojice je čak rekla da bi pokušala riješiti zločine i dokazati da je njen otac nevin.
-Ne vjerujem ni u jednu optužbu. Uvijek sam se osjećala kao tatina djevojčica. 25 godina smo bili zajedno, šetali smo, vozili bicikl, išli u kupovinu. Oboje smo skupljali modele automobila, tako da imamo isti hobi – ispričala je za Rusku televiziju.
-Željela sam biti kriminalista, pa sam čitala literaturu o tome kako uhvatiti serijskog ubicu. Tu su i osnovne klasifikacije ubica. Tata se ne uklapa ni u jednu, on ne izgleda kao manijak.
I Popkova majka, Antonina, također tvrdi da njen sin Misha nije serijski ubica.
-Gdje je krv? Njegova odjeća trebala bi biti krvava. Ako je negdje prao, bila bi mokra, a njegova supruga bi to primijetila. On voli svoju porodicu, brine o kćerki, sanjao je o unucima. On će uvijek ostati moj sin.
-Dobro je učio, uvijek je bio dobar učenik. Volio je kuhati, praviti palačinke ili tako nešto, i uvijek je bio uredan, poput mene.
-Misho, daj nam neki znak ako si ovo ti uradio ili nisi. I ako jesi, zašto? Teško je ne znati, Mi moramo znati – ipak je majka pokazala neke sumnje.
I njegova sestra Elena opisala je doživotnu robiju kao tragediju. Tvrdi da nikad nije bio nasilan.
Osuđeni serijski ubica koristio je svoj patrolni automobil kako bi pijanim ženama ponudio prijevoz. Tijela njegovih žrtava pronađena su bez odjeće u šumi, na cesti ili groblju. Među žrtvama su i prodavačica i učiteljica.
Popkov je izmicao vlastima čak 20 godina jer su istražitelji ignorirali dokazi da bi serijski ubica mogao biti jedan od policajaca.
Ubistva su prestala 2000. godine, a Popkov je kasnije rekao da je dobio seksualno prenosivu bolest, zbog koje se oslobodio želje da ubija žene.
-Pokušao sam se sam izliječiti, bojao sam se ići u bolnicu – rekao je policiji.
-Osjećao sam i posljedice, postao sam impotentan. Nakon toga, izgubio sam želju za silovanjem i ubijanjem.
Uhvaćen je tek 2012. godine, kada su detektivi uzeli uzorke DNK od 3.500 bivših i sadašnjih policajaca.
Izvor: doznajemo.com
