Vama je ovo drugi mandat u Predsjedništvu BiH. Htio bih početi ovaj razgovor prisjećanjem na taj period. Kakva su Vaša sjećanja na taj mandat koji je počeo 1988. godine?
Rado se sjećam tog perioda. Bila je to 1988. godina i ja sam bio kandidat jedne mlade grupe ljudi koji su se okupili u “Društvu mladih ekonomista BiH” i koji su bili vrlo kritični te iznosili neke svježe ideje. Iza mene je stao tadašnji “Savez socijalističke omladine” i zahvaljujući velikoj energiji mladih ljudi ja sam ušao u Predsjedništvo BiH. Prije toga nisam imao nikakvu političku funkciju, imao sam samo 30-ak godina i bio sam najmlađi član Predsjedništva neke jugoslavenske republike u cjelokupnoj historiji te zemlje.
Tad je Predsjedništvo imalo sedam članova, a najteži proces u to vrijeme bio je ulazak u ono što se zvalo demokratski izbori, jer su već počele nacionalne tenzije. Svi ljudi koji su tada bili u Predsjedništvu BiH zaslužuju puno poštovanje što je cijeli taj proces prošao mirno i bez velikih sukoba. Učio sam tada šta je politika, a procedure su, kad danas pogledam, skoro identične. Pred prve demokratske izbore, iako je bilo mnogo zahtjeva da ostanem, odlučio sam da ne budem kandidat. Jednostavno sam osjetio da dolazi neko novo vrijeme, a ja nisam bio dio tog vremena.
Danas, kad povučem paralelu s tim prvim mandatom, imam osjećaj da je teže. I onda je Predsjedništvo imalo bitne odgovornosti, ali ih je bilo lakše provoditi. Danas su složenije prilike, odgovornost je nešto manja i teže je provoditi sve te stvari o kojim se odlučuje.
Skoro pola godine je prošlo od imenovanja Predsjedništva BiH u ovom sazivu. Kako ocjenjujete dosadašnji rad?
Predsjedništvo je uradilo nekoliko stvari i to, a to je ono što je najvažnije, bez ikakvih sukoba. Inače smo se dogovorili da u javnost nećemo izlaziti sa stvarima o kojim nemamo suglasnost i zasad to poštujemo.
Nije bilo preglasavanja?
Ne, i trudit ćemo se da toga i ne bude. Radije ćemo ostaviti stvari malo po strani nego da se preglasavamo. O svim stvarima dosad smo, manje-više, postigli saglasnost. Imenovano je Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo je usvojilo izjavu o opredijeljenosti BiH za put ka EU... Nije to bilo baš jednostavno, prije svega zato što su naše unutrašnje prilike komplikovane. Ali uspjeli smo usvojiti tu izjavu koju su kasnije podržali svi politički lideri u BiH, napravili smo novi iskorak na evropskom putu, učinili smo to da je BiH danas tema i to ne negativna, već tema sa pozitivnim aspektima. Predsjedništvo BiH je prevazišlo problem izvoza BiH u Ukrajinu kao moguće osjetljive tačke. U principu, mislim da se osjeti da tu ima nekog novog ambijenta.
Kada kažete da ste se dogovorili da sklonite u stranu pitanja o kojim bi moglo biti sukobljavanja, nije li to onda guranje pod tepih ključnih pitanja o kojim se, evidentno ne slažemo, ali o njima moramo početi razgovarati?Ne mislim da je to tako. Mi smo postigli dogovor o ozbiljnim temama. Ono što mislim da je posebno teška tema jeste pitanje promjene Ustava. Sedam godina ta tema je dominirala političkom scenom BiH, ništa se nije desilo, a mi smo izgubili vrijeme, izgubili smo radna mjesta. Ja nemam namjeru da ponavljam istu grešku, da na ustavnim promjenama dokazujemo ko je veći Srbin, Hrvat ili Bošnjak i da se na kraju ništa ne desi. Ipak, ta tema će nama doći jer je zahtjev EU da implementiramo presudu “Sejdić i Finci”. To će nas čekati u ovom mandatu i tu temu ćemo morati jednom otvoriti. Ali mislim da trebamo krenuti sa nekim stvarima koje su nam svima zajedničke, a to je ekonomija, stvaranje boljeg imidža ove zemlje... Ako sad otvorimo pitanje ustava, vratiti ćemo se na sukobe.
Zašto su nužni sukobi ako se otvori pitanje promjene ustava?
Pa zato što imate tri vrlo jasne koncepcije. Jedna je ta koja dolazi iz Sarajeva, a koja govori da nam treba jedan predsjednik, jedan parlament i država bez entiteta. U Banjoj Luci kažu da su oni za, ako je moguće, nezavisnu Republiku Srpsku, ili barem za očuvanje sadašnjeg stanja. U Mostaru kažu da su oni za nešto što se može nazvati trećim entitetom. I kako ćete postići saglasnost ta tri koncepta? Svako otvaranje tih pitanja vodi sukobu. Sad kad su nam još svježa sjećanja na neuspješne sastanke političara po raznim kafanama, jasno je da bi se ti sukobi samo nastavili produbljivati. Ja to ne želim.
Koliko Vašu poziciju otežava činjenica da ste opozicija na entitetskom nivou? Čini se da ćete morati biti znatno “oprezniji” jer vas SNSD vrlo lako može diskreditirati optužbama da ste odveć “probosanski” orijentirani i da ne štitite interese RS-a.
To ne otežava moju poziciju jer, kao prvo, ja se na to ne obazirem. To je teza koja je bila i prije nego što sam izabran i uprkos njoj ja sam pobijedio na izborima. Iza tih kritika ne stoji nijedan argument, i to možete čuti samo na režimskim medijima. Ja poštujem ustav, volim RS, to je entitet koji me je izabrao, ali ne mislim da se čuvanje RS-a ostvaruje time što ćete biti u svađi sa drugima. Ne mislim da je normalno donošenje odluka na nivou BiH suprotno interesima RS-a. Čak naprotiv, mislim da se RS najbolje čuva normalnim funkcioniranjem institucija BiH.
Već smo čuli da predsjednici vlada obećavaju određene sistemske promjene ili da upotrijebimo već malo izlizanu riječ “reforme”. No, građani doista više ne mogu čekati godinama ili cijelu deceniju da osjete te promjene. Šta će vlast uraditi u narednih 100 dana što bi građanima pokazalo da je ozbiljna u svojim namjerama da učini nešto konkretno?Ja nisam predsjedavajući Vijeća ministara BiH i ne mogu ništa narediti već samo sugerirati ili savjetovati. Moj savjet je da je prioritet napraviti dogovor između tri premijera o sadržaju ekonomskih reformi. Oni, prije nego što počnu pregovore s međunarodnim finansijskim institucijama, moraju prvo sami doći do dogovora šta mogu i šta hoće. Moraju jasno reći koje reforme mogu odmah završiti te da nakon toga od EU traže nagradu. Nagrada mora biti dvostruka. Jedno je podrška budžetu, jer će obje entitetske vlade teško preživjeti bez dodatne finansijske podrške budžetu. Drugo, to je neki projekt koji je vidljiv građanima BiH. To može biti brza cesta Mostar-Banja Luka jer prolazi kroz mjesta gdje žive i Bošnjaci i Hrvati, a interes Banje Luke je da se poveže s Trebinjem. Može to biti i dovršetak koridora 5C, ili most na Savi. Kad se usaglase neke zajedničke stvari, zajednička politika, motiv da se prevaziđu razlike jeste ta podrška budžetu. Na takav način se može ući u neki pozitivan trend.
Šta nakon toga?
Poslije te pripreme, drugi prioritet jeste traženje investitora. Oni neće doći ako ih vi ne tražite. Ako ih tražite, možda ćete u 50 slučajeva promašiti, ali ćete u jednom slučaju pogoditi. To su stvari koje bih ja radio. To bi rezultiralo nekom opštom promjenom klima, da se u svijetu na pomen BiH stekne neki pozitivan utisak, da ljudi kažu kako se tu nešto pozitivno dešava.
Šta je sa reformom javne uprave?
Treći korak može i treba biti reforma javne uprave. Evo šta će nam Komisija za koncesije BiH?
Pa imamo i Agenciju za reformu javne uprave.
Pa ta Agencija bi i trebala izaći sa jednom stručnom analizom i reći šta nam treba a šta ne. Ali ste svojevremeno imali tabue kako više agencija na nivou države znači jaču državu. Evo, da otvoreno kažem: koju korist BiH ima od FIPA-e? Šta radi ta agencija koja ima toliko uposlenih, toliki budžet. Treba promijeniti percepciju tih stvari i izbjeći te tabue. Mislim da bi i interes Bošnjaka, koji kažu da najviše zagovaraju jačanje države, bio gašenje tih nekih institucija jer jednostavno ne rade ništa.
Može li konačno doći do promjene principa u kadrovskoj politici gdje bi priliku dobili “sposobni, a ne podobni”? Evo, naprimjer, razumijem da je gospodin Crnadak ministar vanjskih poslova iako nema diplomatskog iskustva, jer je to prvenstveno politička funkcija, ali možemo li očekivati da ambasadori, direktori agencija i drugi funkcioneri budu imenovani prvenstveno zato što su stručni, a ne članovi određenih političkih stranaka?
Ministri su svuda političke ličnosti. U konkretnom slučaju, Crnadak je bio međunarodni sekretar PDP-a, i on je svaki treći mjesec bio u Briselu. On je tamo poznatiji nego mnogi političari koji su ovdje poznati. Sarađivao je sa generalnim sekretarima ključnih narodnjačkih partija u Evropi. Sve su to bitni ljudi, a o tome ovdje niko nije pričao. Sa svoje strane ja sam se uvijek trudio da na funkcije stavim neke ljude koji ispunjavaju neke osnovne kriterije.
Naravno, to je jasno za ministre. Ali šta je sa nižerangiranim funkcionerima, ljudima na čelu državnih kompanija. Je li previše tražiti da to budu prvenstveno stručni ljudi?
Pravi odgovor je kombinacija struke i politike. Ako imate ljude koji su ostvareni i unutar stranke i u određenoj struci, onda možete napraviti tu kombinaciju.
U narednom periodu čini se da će ključno pitanje na kome će raditi Predsjedništvo, biti uspostava mehanizma koordinacije. Je li se o tome počelo ozbiljno razgovarati i postoji li mogućnost skorog dogovora?
Čekali smo završetak formiranja Vijeća ministara. Istina, pričali smo neformalno. Ključni problem je da ne odete previše u decentralizaciju, ali i da postoji neko ko može kvalitetno zastupati interese hrvatskog naroda. To se pokušalo zadovoljiti preko kantona, ali bi to bilo prekomplikovano. Zato smo došli do ideje da treba postojati jednostavniji mehanizam, a da u slučaju nepostojanja konsenzusa konačnu odliku donosi predsjedavajući Vijeća ministara zajedno sa dva zamjenika ili Predsjedništvo BiH.
Izvor: Klix
