Koje to zmije žive na području naše zemlje?
U pitanju je čak 14 vrsta.
Bjelica – Hierophis gemonensis (Laurenti, 1768),
Kaspijski smuk – Dolichophis caspius (Gmelin, 1789),
Šilac – Platyceps najadum (Eichwald, 1831),
Smukulja – Coronela austriaca Laurenti, 1768,
Obični smuk – Zamenis longissima (Laurenti, 1768),
Zmija leopard – Zamenis situla (Linnaeus, 1758),
Četveroprugasti smuk – Elaphe quatuorlineata (Lacépede, 1789),
Zmija mačka – Telescopus fallax (Fleischmann, 1831),
Bjelouška – Natrix natrix (Linnaeus, 1758),
Ribarica – Natrix tesselata (Laurenti, 1768),
Crnostrik – Malpolon insignitus (Geoffroy Saint-Hilaire, 1827),
Poskok – Vipera ammodytes (Linnaeus, 1758),
Šargan – Vipera berus (Linnaeus, 1758),
Balkanski šargan – Vipera ursinii (Bonaparte, 1835).
No, koliko znate o zmijama i da li ih se zaista trebate plašiti?
"Među navedenim vrstama zmija tri su prave otrovnice: poskok, šargan i balkanski šargan, koje se jednostavno razlikuju po trouglastoj glavi. Ipak, vrijedi istaći da je zmija mačijih očiju poluotrovnica te, iako ne može izazvati ozbiljnija trovanja, treba znati da njen ugriz može izazvati manje zdravstvene komplikacije. Tako i crnostrik, kao vrlo agresivna zmija može izazvati povrede, ali nije otrovna", pojašnjava za Radiosarajevo.ba prof. dr. Suvad Lelo, zoolog, odgovorni nastavnik predmeta Sistematika hordata i redovni profesor Univerziteta u Sarajevu.
Lelo pojašnjava kako su otrovnice najopasnije u rano proljeće, jer se tada bude iz hibernacije pa imaju najveću količinu i najveću gustinu otrova.
U proljeće treba izbjegavati ostatke snijega jer se ženke otrovnica odmaraju na tim mjestima što je uvjetovano instinktivnom potrebom (radi sazrijevanja jajnih ćelija).
"Jedina istinski po život opasna vrsta jeste poskok (dužine 60-90 centimetara) koji je u Bosni i Hercegovini svuda prisutna, osobito na kamenjarima i njihovoj blizini. Prepoznaje se po izraslini, 'roščiću', na vrhu njuške.
Poskok naseljava različita staništa, ali preferira osunčane stijene ili kamenjare od razine mora do oko 2.400 metara nadmorske visine.
No, jedinke se mogu naći praktično svuda: šume, šibljaci, livade, putevi, u blizini vodenih ekosistema, kultiviranim površinama te ogradama, baštama i kućama. Parenje počinje u proljeće. Živorodna ženka rađa oko 20 mladih dugih 14-24 centimetara.
Šargan (dužine 60-70 centimetara) je planinska vrsta, nešto manja u odnosu na poskoka. Razlikuje se od poskoka po nedostatku izrasline na vrhu njuške. Iako nema dokumentiranih podataka da je bilo kada neki od šargana usmrtio čovjeka takva opasnost postoji u slučaju ugriza većeg broja individua.
Posljednja otrovnica je balkanski šargan (dužine 40-50 centimetara) čije jedinke žive na visokoplaninskim livadama i prehranjuju se insektima (poput skakavaca). Njegov ugriz može izazvati zdravstvene komplikacije, ali je količina mala te ne predstavlja istinsku opasnost po život", objašnjava profesor Lelo.
Uprkos mogućem strahu, kada dođete u kontakt sa zmijom morate se umiriti i zaustaviti. Činjenica je da se zmije više plaše nas nego mi njih.
"One su za nas potencijalno opasne, dok smo mi smrtonosno opasni po svaku zmiju (i obično ubijamo zmiju kada god je uočimo).
Stoga, zmija u smrtnom strahu iščekuje našu reakciju pa ako mi ne pokazujemo agresivnost spram nje, ona će vrlo brzo pobjeći.
Najveći broj ugriza dogodi se tokom pokušaja da usmrtimo zmiju, odnosno kada nismo dovoljno pažljivi pa ugrozimo zmiju tako što sjednemo pored nje, stanemo na nju...", tvrdi Lelo.
Postoje i dokumentirani slučajevi da su zmije iz radoznalosti (obično područja planina, gdje zalazi mali broj ljudi) prilazile ljudima, a nakon nesmotrenih reakcija pojedinaca i ugrizle neke od njih.
Od 14 zmija iz bh. faune tri su zaštićene: zmija leopard, četveroprugasti smuk i balkanski šargan. No, zbog ponašanja stanovnika, koji bez razloga ubijaju skoro svaku zmiju koju uoče, sve zmije u BiH su realno ugrožene.
A kolika je smrtnost od ugriza zmija u Bosni i Hercegovini?
"Koliko je meni poznato, takva analiza nije rađena. Između ostalog i zbog činjenice da je zanemarivo mala. Na području Hrvatske konstatirano je da je smrtnost oko dva posto prijavljenih slučajeva, ali ako dodamo neprijavljene onda je broj značajno manji", zaključuje profesor Lelo.
Izvor:: S.Š., Radiosarajevo.ba
