Svaki ujed zmije treba tretirati kao ujed otrovnice, odmah podvezati nečim mjesto ujeda i ne isisavati otrov iz rane jer nema svrhe!
Zmije ne napadaju ljude ciljno, jer one ili love plijen za ishranu ili se brane od napadača, dakle ne valja ih napadati.
Broj zmija će narednih dana, zbog proljepšanja vremena, biti sve veći. Broj gmizavaca u gradovima bit će narednih godina sve veći. Zašto, za Telegraf je objasnio kragujevački “zmijolovac” Mirko Mijanović, koga su zmije ujedale tri puta, a uhvatio je par hiljada ovih gmizavaca.
– Sela su nam pusta, manje je ljudi i manje stoke. Zbog toga je i manje glodara – miševa i pacova, koji se sele tamo gdje je više ljudi i hrane, u gradove. Za miševima kao svojom hranom idu i zmije, a bit će ih više nego danas – kaže Mijanović koji je samo par sati ranije uhvatio zmiju u centru Kragujevca, pa nastavlja:
– Također, ovih dana će se građani cijele Srbije ali i šire, sve češće sretati sa zmijama, jer je vrijeme sve ljepše i toplije.
Ljudsko biće od rođenja nosi u sebi iskonski strah od zmije. Kada su u medicinsko-psihološkim eksperimentima pokazivali zmiju bebama, one su se trzale i pokazivale znake straha, mada nikada prije zmiju nisu vidjele i previše su male da bi znale da je u pitanju opasna životinja. To znači da čovjek u genima ima upisan strah od zmije.
Na pitanje šta činiti pri susretu sa zmijom, Mijanović uz osmijeh odgovara: Prvo se prekinete.
– Zmija čovjeka ne vidi kao svoj plijen jer je preveliki. Napast će ga ako se brani. Ako zmija ipak ujede, najprije treba podvezati kaišem ili maramom mjesto iznad rane. Ne treba isisavati otrov iz rane ni na jedan način, glupo je i nema smisla. Ako je zmija ujela, njen otrov već je ubrizgan u krvotok i kola našim venama, nije na mjestu ujeda, ne može se isisati. Povrijeđenog treba što prije odvesti ljekaru. Trebalo bi da ga odveze neko drugi, povrijeđeni ne treba da trči i ne treba da čini ništa što ubrzava cirkulaciju, jer time ubrzava pristizanje otrova do vitalnih organa kroz krv. Treba da bude miran – jasan je “zmijolovac”.
On upozorava da posebno djecu treba čuvati od ove životinje, jer bi zmijski otrov dijete težine od osam do 10 kilograma mogao da ubije za pet do 10 minuta.
Mirka Mijanovića otrovnice su ujedale tri puta u životu, dva puta poskok i jednom đarka. On kaže da svaki put kada krene nekud, da po pozivu Kragujevčana vija zmije, ne zna hoće li kući da se vrati živ. Mijović se ipak i danas trudi da svaku uhvaćenu zmiju vrati u prirodu jer “one su ovdje bile prije nas, mi smo njima zauzeli životni prostor, ne one nama”.
Ovaj čovjek sa zmijama je počeo da drugu u šestoj godini, kada je jednu na rukama unio u kuću sa riječima “mama, vidi što je lijepa”.
– Majka mi je tiho rekla da je samo spustim, a onda me prebila. Ipak me nije ubijedila da ih se manem. I danas mi se dešava da kada uhvatim zmiju i odnesem je u jastučnicu van grada, da je pustim, a da ona neće od mene. Guram je, ona leži kraj mojih nogu i gleda me – objašnjava “zmijolovac” na čijoj lijevoj mišici “drema” baš zmija.
Mirko Mijanović oslobodio je ovih gmizavaca mnoge parkove u gradu, ali i mnoge kuće i podrume. Iz jedne seoske kuće u okolini Kragujevca iznio je osam zmija. Iz podruma Šumadinca odnio je jednu, koja je čovjeku nanijela mnogo muke i veliki duševni bol jer čitavog dana nije mogao u podrum. Jedan domaćin je u potrazi sa skrivenom zmijom iznio sve stvari iz sobe i raskovao brodski pod. Zmija se šćućurila ispod posljednje raskovane daske.
Tako šumadijski “zmijolovac”, zavisno od godine do godine, u Kragujevcu i okolini uhvati i po 40 zmija u sezoni. U čak polovini slučajeva, po pozivu Šumadinaca, poslije više sati potrage, Mijović zmiju ne uspije da nađe. Pojavila se i nekud nestala.
Izvor:Doznajemo.com/Telegraf.rs
