A.S. je bio student, a oni koji su poznavali njega i znaju ovu porodicu kažu da je riječ o divnom mladiću i izuzetno skladnoj porodici.
Milena Radosavljević, koja živi na 16. spratu zgrade Ipsilon kaže da su joj vrata stana, kao i komšinci pored, uvijek otvorena zbog provjetravanja. Ona objašnjava da je čula mladića na stepeništu i kako sa nekim razgovara telefonom.
– Dnevnik je tek počeo, ali sam čula neki razgovor u hodniku. Mladić je oko 10 minuta sa nekim pričao telefonom, mirno i staloženo. Nijednom nije povisio ton. Ipak, svo vrijeme dok je razgovarao, koračao je stepeništem, gore-dole. Čim je razgovor utihnuo, čula sam zvuk stakla koje se lomi. Skočila sam i istrčala u hodnik. On je već kamenom, koji je izgleda sa sobom donio, razbio staklo u hodniku, iznad zaštitne ograde. Stigla sam samo da ga vidim kako, sa raširenim rukama u vazduhu, nestaje pred mojim očima. Izgubila sam dah. Još mi je ta slika u glavi – priča Milena.
Ona kaže da je očajna zbog takve riješenosti mladića da po svaku cijenu sebi oduzme život:
– Čim je završio razgovor polomio je staklo i odmah skočio, bez premišljanja. Kao da se bojao da bi neko stigao da ga spriječi, šapuće ova žena.
Ona objašnjava da je noć probdjela misleći na mladog čovjeka koji je tek “načeo“ život koji je tako odlučno riješio da okonča. Milena objašnjava da je očajna i zbog osobe sa kojim je mladić pričao tako mirno.
Telegraf.rs
