``Misli su razbacane ali je složena odjeća, nešto čudno osjećam od prvog dana proljeća. Kada majka vidi mrtvog sina, kako će da se osjeća, zapali stihove i slike da te ništa na mene ne podsjeća. Još jedno rano jutro opet sam zaplakao, da li ima nade za raj, ili je sve pakao... Opet sam budan još jednog ranog jutra, iz noćne more ću se probuditi i sutra. Nataviću nepoznatim ulicama da lutam, nastaviću tablete da gutam. Nastaviću po tvojim vratima sve jače da lupam``, čitao je njegov prijatelj, a grobljem su se prolamali jauci i plač.
U jednom stihu, Dikić je napomenuo da je pjesmu napisao 28. jula, a plač se prolomoio još jače, kada su svi shvatili da je u pitanju oproštajno pismo.
``Ovaj tekst pišem 28. jula, dana kada sam ponovo spoznao šta je to ljubav. Bože, pitam se da li će žaliti zbog mog rasula... Kevo, nemoj više da me posjećuješ, samoj sebi zadaješ bol i mene povređuješ, još više nego što sam povrijeđen, zar ne primjećuješ... U moru lažnih suza, obješen ću stolicu nogom oboriti... Sanjam ljude okupljene u crnom, crninom su prekriveni stolovi, i moji đonovi. Oko mene su popunjeni grobovi. Okovi su me zarobili, i teški lanci, nekada bližnji, su mi postali stranci... Ovo je istinita priča, ovdje se ne radi o bajci, ovo je priča o tome gdje završavaju samci``, riječi su kojima se pjesma završila, a Uroševa majka više nije mogla da stoji na nogama. Pala je pored bijelog kovčega svoga sina i tiho ponavljala: ``Mali moj dječak, mali, mali, mali moj dječak...``
Dikić je kobne noći bio sa drugovima nedaleko od Željezničke stanice u Novoj Pazovi, kada se u jednom trenutku udaljio od njih kako bi pozvao djevojku, s kojom se posvađao. Poslije razgovora i kraće rasprave, izašao je na prugu, gdje je stao ispred voza koji ga je udario, na oko 50 metara od prelaza preko pruge, u pravcu ka Batajnici.
Pretpostavlja se da se mladić ubio zbog rasprave sa djevojkom, međutim njegovi prijatelji su to negirali. Kako kažu, njegova porodica nije imala problema, ali nisu bili u stanju da govore za medije zbog tragedije koja ih je zadesila.
Blic.rs
