Majka je jučer, sat i po prije sahrane kćerke, iz leskovačke prebačena u zatvorsku bolnicu u Beogradu, uz pratnju policije.
Svoje tročlano domaćinstvo G. R. je izdržavao radeći kao majstor građevinar. Te večeri kad je njegova kćerka ubijena vratio se s posla i suprugu i kćerku zatekao u dnevnoj sobi u veselom raspoloženju.
“Pričale su i smijale se. Čula se muzika. Nudile su mi da večeram, ali nisam bio gladan i oko 22 sata sam otišao na spavanje. Ne znam šta se dalje dešavalo. Znam samo da sam sutradan sat vremena ljubio i grlio moju mrtvu jedinicu. Jedva su me odvojili od nje”, priča u suzama.
Majka S. R. je malo poslije ponoći pala na prag roditelja, koji žive u istom dvorištu.
“Povraćala je i žalila se na bolove. Smrdila je na kiselinu. Odmah smo znali o čemu se radi, pa smo je prebacili u bolnicu. Nismo htjeli da budimo ni zeta ni unuku”, priča baka.
Kada su ocu djevojčice oko sedam sati rekli šta se desilo, G. R. je otvorio ćerkinu sobu.
– Vidio sam da mirno spava u ugasio joj svjetlo i kompjuter. Kasnije, oko 9.15, ušao sam sa da je probudim, a kada sam prišao bliže ukazao mi se stravičan prizor. Moje dijete je ležalo zadavljeno, pokriveno. Ne znam zašto je to uradila, ali znam da je naša kćerka posljednja dva mjeseca spavala sa njenom slikom”, priča G. R.
Njegova žena je, kaže, bila tiha i nije javno pokazivala nježnost prema kćerki, ali se poslednjih mjeseci nešto promijenilo u njihovom odnosu.
“Postale su nerazdvojne, Natalija je glasno govorila da je mnogo voli, a meni je bilo milo”, priča.
I komšije su primjetile prisniji odnos majke i kćerke.
“Devojčica je porasla, izrasla je u pravu ljepoticu, a majka je bdjela nad njom. Stalno se plašila da joj se nešto ne desi. Jednom mi je rekla da se boji da će Nataliji neko da naudi. Bilo mi je malo čudno”, priča komšinica.
Tehnička obrada: cikportal.com (CIK.ba)
