Tim događajem poznata srpska pjevačica zaokružila je svoju višedecenijsku karijeru, a potom se vratila ustaljenom porodičnom ritmu i sa suprugom se posvetila renoviranju dvorca u Ebenfurtu, koji je tridesetak kilometara udaljen od Beča.
Ovo zdanje u njihovom je vlasništvu već četiri godine, a za magazin “Hello!” četrdesetšestogodišnja pjevačica otvara vrata istorijskog zdanja koje je uvršteno u kulturno nasljeđe Austrije. Dragana govori o tome kako teče renoviranje dvorca u koji će se, kako planira, po završetku radova, useliti sa porodicom.
– Sa renoviranjem smo prilično daleko stigli, iako je potrebno mnogo vremena jer se to radi drugačije nego kada je riječ o nekom drugom objektu. Radovi na enterijeru vidno napreduju, pa sam prezadovoljna. Neko vrijeme bili smo preokupirani radovima koji su veliki, veoma zahtjevni i skupi. Sada smo došli do dijela kada se vidi to što smo do sada uradili, što me veoma raduje jer već razmišljam o tome kako ću u potpunosti srediti unutrašnjost dvorca. Trenutno se radi spoljna fasada, na toranj dvorca stavljen je veliki sat, što je bilo vrlo zahtjevno, jer sat tu nije bio postavljen više od šezdeset godina. Radi se svakodnevno i napredak je vidljiv, a ljudi u Ebenfurtu su oduševljeni zbog toga, podjednako kao Toni, ja i naša djeca.
Zadovoljna eksterijerom, pjevačica pravi planove o unutrašnjem uređenju i dekoraciji otmjenog zdanja.
– Što se tiče enterijera, imam ideje koje već sprovodim u djelo. Neki dijelovi objekta biće u baroknom stilu, jer dvorac pripada tom razdoblju. Doduše, nastao je u predbaroku, ali je uređivan u vrijeme baroka. Što se tiče dijela u kome ćemo živjeti, planiram da ga djelimično opremim u modernom stilu. Dio u kome ću ja provoditi najviše vremena vjerovatno će biti u baroknom stilu, jer mi to romantično izgleda, dok će djeca sigurno željeti nešto modernije, kao što bi i Toni želio u svom radnom prostoru.
Čitavo imanje prostire se na površini od hektar i po, a dvorac Ebenfurt obuhvata impoznatnih 12.000 kvadratnih metara. Takođe, krase ga četiri tornja visoka trideset pet metara. Uprkos tome, pjevačici, kako kaže, nije bitna njegova materijalna vrijednost već njegovo istorijsko nasljeđe.
– Ne volim mnogo da pričam o tome jer mislim da za tim nema potrebe. Međutim, to ljude interesuje, pa zbog toga govorim o dvorcu. To je velika stvar, naravno, ne u materijalnom smislu, već zbog predivne istorijske i kulturne vrijednosti. Ne želim da se time hvalim, nisam željela da se zna da smo ga Toni i ja kupili.
Rođena Požarevljanka će prema planu u dvorcu imati i “trofejnu sobu”, u kojoj mjesto trebaju naći sve njene ploče i nagrade koje je dobila tokom bogate tri decenije duge karijere.
– “Trofejnu sobu” već imam u kući u Beču, samo će u dvorcu biti nešto veća. Svako ko se bavi ovim poslom i ko je dobijao neke nagrade ima bar “trofejnu vitrinu”. Ja imam tu sreću da imam čime da ispunim čitavu sobu. Svako ima neki svoj kutak, imam ga i sad u kući u kojoj živim, pa ću ga prijeneti u novi dom kada za to dođe vrijeme. Inače, jako je teško planirati useljenje, gotovo nemoguće. Jedno je vremenski period koji traži renoviranje zgrade, kuće, ili bilo kog drugog objekta, a nešto sasvim drugo kada je riječ o istorijskom zdanju.
Način renoviranja je drugačiji, tačno se zna vrsta materijala koji se koristi i način na koji se to radi. Pošto smo Toni i ja zaljubljeni upravo u to istorijsko i kulturno nasljeđe dvorca, želimo da u našem novom porodičnom domu sve bude besprijekorno. Nematerijalna vrijednost je upravo u tome i trebalo bi je sačuvati, jer ako to ne uradimo, gubi se smisao posjedovanja takvog zdanja – završava Dragana Mirković.
Izvor: Hello!/doznajemo.com
