Ovo pogranično mjesto udaljeno je nekoliko stotina metara od centra Rudog, a dvadesetak kilometara od Priboja, ali na isprepletenoj međudržavnoj granici turbe je ostalo na teritoriji Srbije, pojašnjava Rasim Hrnjić. A priča o objektu počinje davno u prošlosti, u vrijeme kada je Rudo bilo dio karavanskog puta između Stambola i Sarajeva, kada je u Sjeverinu bio han, gdje su se putnici odmarali.
 |
Turbe na obali Lima može primijetiti samo onaj ko ga potraži
|
- Pretpostavlja se da je taj čovjek koji je došao, mi ga zovemo Dobri, zanoćio ovdje, u hanu. Bio je prilično bogat. Desilo se da su te noći naišli i neki lopovi, vidjeli da ima pare kod sebe i u neko doba noći ga ubili. Nisu imali kud da ga nose i onda su iskopali ovdje rupu i zakopali ga – kaže Hrnjić.
Prošlo je više od stoljeća od tada kada je, prema narodnom kazivanju, imam iz Bijeljine usnio da se u Rudom, u Sjeverinu, ispod stare kruške, koja i danas ovdje postoji, nalazi mezar neznanog putnika.
- Došli su iz Bijeljine, poveli mog dedu i još neke ljude, prijavili se kome su trebali, uzeli krampe i lopate i nađu čovjeka. Kažu da je bio čitav, u odijelu, da se ništa nije promijenio. Premjestili su ga deset metara i tu je napravljeno turbe – dodaje Hrnjić.
Tekija i crkva
U turbetu su danas tri mezara. Pored nepoznatog bogataša ukopan je i Rasimov djed Salih, rodom iz Sarajeva, koji je u Sjeverinu ostao, napravio kuću, oženio se i umro 1925. Treći mezar pripada Suljagi Giboviću iz obližnjeg sela Živinice.
Stanovnik Sjeverina Emin Bećović kaže da je i kao dijete, na putu ka školi, prolazio pored turbeta, koje danas na obali Lima može primijetiti samo onaj ko ga potraži.
- Tu je bila i tekija, u blizini i crkva, kasnije i pravoslavno i muslimansko groblje jedno pored drugog. Kad je bio povodanj, odneseno je Staro Rudo i premješteno tamo gdje se sad nalazi. Voda je odnijela i tekiju i crkvu. To ne treba pasti u zaborav – kaže Bećović.
 |
| Mezari u turbetu koje održavaju članovi porodice Hrnjić |
- Turbe se održava, kosi i čisti od korova. Šikaru sam ja isjekao, jer se turbe inače ne bi ni vidjelo. Održavamo ga ja, moj bratić i sestra. Planiramo da dogodine ovo malo renoviramo. Zidove ne bismo dirali, samo bismo promijenili prozore, vrata i krov. Ja to smatram kao jednim dugom prema mom dedi, a računam da će mi Bog podariti zdravlje ako vodim računa o ovome. Svi smo u porodici dobro i zdravo i mislim da to ima udjela u tome – ističe Rasim Hrnjić.
Avaz
