Trudnica u sedmom mjesecu trudnoće, Sanja Marinković (20) iz Sopota, preminula je nekoliko sati nako što je u noći između utorka i srijede, zbog komplikacija primljena u užičku Opštu bolnicu. Neposredno prije carskog reza, doktori su konstatovali da beba nije živa, a uzrok smrti trebala bi pokazati obdukcija.
Sanja je sa suprugom Srđanom stigla na Zlatibor poslije svadbe koju su organizovali prošlog vikenda. U toku noći joj je pozlilo, pa ju je ekipa Hitne pomoći prevezla u Užice.
- Trudnica je iz Hitne pomoći uz medicinsku pratnju prevezena u Opštu bolnicu, u 2.30 poslije ponoći, u veoma lošem stanju - pišu beogradske "Novosti" u Opštoj bolnici u Užicu.
- Smještena je na patologiju trudnoće, a pošto se stanje pogoršavalo, odatle je premještena na odjeljenje intenzivne njege. Konzilijum je donio odluku da se hitno uradi carski rez u interesu majke, jer je ultrazvučno dijagnostikovano da plod nije živ.
Poslije operacije i pored svih terapijskih mjera, stanje pacijentkinje je bilo kritično, pa je donijeta odluka o hitnom CT pregledu. Uprkos reanimaciji, 20-godišnjakinja je umrla. U bolnici trenutno Komisija za unutrašnji nadzor ispituje slučaj, a naložena je obdukcija tijela majke, bebe i placente, da bi se mimo svake sumnje doznalo šta je izazvalo ovu tragediju.
TRAGEDIJA POSLIJE SLAVLJA. U porodičnoj kući Marinkovića u selu Nemenikuće kod Sopota, zatekli smo Sanjinog supruga Srđana i oca Zorana. Ogorčeni, slomljeni, ne vjeruju kakva ih je tragedija zadesila samo nekoliko dana poslije velikog slavlja. Sanja i Srđan su se vjenčali u subotu, a poslije drugog dana svadbe, odlučili su da odu na Zlatibor da se odmore nekoliko dana.
- Sanja je bila zdrava, normalna trudnica - priča Srđan.
- Povremeno je povraćala, malo su joj otekle noge i to je bilo sve. Te noći dobila je nekakav napad... Odmah sam zvao pomoć, stigli su za nekoliko minuta. U kolima do Užica, još jednom joj se slošilo. Međutim, onda su joj izmjerili pritisak i sve je bilo u redu. Bila je svjesna, nivo šećera joj je bio normalan.
U bolnicu su stigli oko dva sata poslije ponoći. Sanju su odveli na odjeljenje ginekologije, a Srđan kaže da su njemu poručili da će "sve biti u redu".
- Rekao sam im da izvade bebu ako treba, ali oni su mi rekli da za to nema potrebe. Vrištao sam, nisam znao šta da radim, a ljekari su me smirili i uvjerili da djetetu kuca srce i da su oboje dobro - prisjeća se Sanjin muž.
U međuvremenu, u Užice iz Sopota je stigao Sanjin otac Zoran. Oko šest ujutru zatekao je zeta u hodniku bolnice. Zajedno su pokušavali da doznaju šta se dešava sa Sanjom, ali jedini odgovor koji su dobili je - čekajte, čekajte.
- Kada sam stigao, ujutru su Sanji uradili carski rez - kroz suze govori otac.
- Vidio sam je dok su je odvodili na skener. Od tog trenutka, satima smo išli od vrata do vrata, kada sam konačno izgubio strpljenje. Zahtijevao sam da mi kažu šta je mojoj kćerki. U toku prijepodneva, ne znam ni kada tačno, rekli su mi da je umrla. Htio sam da je vidim... Poljubio sam je...
NIJE IMALA EPILEPSIJU. Sanja nije ranije imala nikave napade, niti je imala epilepsiju. Mi smo insistirali da je prevezu za Beograd, ali rekli su da nije u stanju da izdrži takav put. A, kako je onda bila "dobro" da joj urade carski rez tek pet sati od prijema? Nije nam jasno - pitaju se Sanjini najbliži.
- Prije nedjelju dana smo primali čestitke, sada nam izjavljuju saučešće. Umjesto da ih dočekamo sa puta, Sanji organizujemo sahranu - kažu u domu Marinkovića, dok sklanjaju ukrase sa kuće, koji podsjećaju na slavlje.
Doznajemo.com/Novosti.rs
