U svjetlu ove vijesti, javio nam se naš stalni čitalac iz Sarajeva (puni identitet poznat redakciji) koji želi sa javnošću podijeliti svoja loša iskustva vezana za dostavu naručene robe i rad carinske i poštanske službe u BiH. Prenosimo dijelove njegovog pisma:
– Ja sam dosad, godinama unazad, mjesečno primao barem 10-tak sitnica iz Kine, i odjednom je prestalo da stiže naručeno već od polovine decembra 2014. godine, i mogu reći da sam odmah posumnjao da se lopovski sindrom spustio i u institucije države vezane za carinjenje i distribuciju pošte, jer jednom sam čak bio primio paketić koji je imao traku carinskog pregleda, a nije uopće bio otvaran.
Nakon toga sam otišao direktno kod njih na carinu Pošte 2 kod željezničke stanice i postavio im pitanje o tome, jer mi je također bilo sumnjivo i što sam prvi i jedini bio na listi dostave (za one koji nisu upućeni, dostavljač može uzeti paketić, umotati ga carinskom ljepljivom trakom djelomično skinutom sa nekog drugog paketića, upisati dostavu na kopirani evidencioni listić i, naplatiti 3,5 KM uz moj potpis, pa novac sebi u džep), na što mi je jedna od službenica odgovorila da oni to tako nekad samo provrte po prstima i to važi kao pregled, i onda naplate 3,5 KM – 2 KM pregled, pošta sebi 1,5 KM… onako, “taksa na budale”!
A posebnost je pohlepizam carine koji vam uzimaju 8 KM za bilo šta što šaljete u inostranstvo, pod izgovorom da plaćate izlazni carinski pregled. Da, dobro ste pročitali, jedina država u svijetu u kojoj se plaća carinski pregled na ono što šaljete u inostranstvo. Sve ovo je već dovoljno da posumnjate u poštenje carine i njenih službenika, pa ću spomenuti i “used” parfeme koji su mi stizali uz obaveznu carinu, i sa namjerno skinutim sugurnosnim poklopcem sa spreja (o čemu pošiljatelji izričito vode računa) da bi se isti sam rasuo po kutiji, pa vam stigne pola od naručenog, a carina vam ispadne skuplja i od cijene i shipmenta zajedno! Naravno, pri tome ne možete a da se ne oduprete utisku da je dio parfema završio na vratovima službenica. Plus informacija od prijateljice koja radi na špediciji da njima niko ništa ne može (žalili se vi ili ne) i da uspostavljaju neka svoja pravila i visinu carine određuju kako im se ćefne.
Ako pročitate komentare “žrtava” ovakvih stvari, shvatićete da je moguće da su mnogi artikli završili na sajtu za prodaju i kupovinu, a trag vodi do službenika, barem po onome kako je jedan od komentatora istražio za svoju napravu koja je imala i serijski broj, i koju je ponovo otkupio od lopova!
Naravno, u slučaju da dio ovog pisma objavite, volio bih da ne spominjete moje ime jer vjerovatno mi više ni jedna pošiljka preko pošte ne bi stigla stići, ali ne zato jer sam ja nepošten…
Izvor: doznajemo.com
