Hrvatska tužba se u potpunosti odbacuje i ne proizlazi nikakva odgovornost Srbije prema Konvenciji o genocidu.
Protjerivanje iz Vukovara je bio instrument za stvaranje homogene srpske države i nije bilo genocidne namjere, zaključio je sud. Naime, zaključci ICTY-ja kažu da djela u Vukovaru nisu počinjena da se uništi hrvatsko stanovništvo već da ih se natjera da napuste područja kako bi se stvorila hogomena srpska država.
Sud je zaključio da Hrvatska nije dokazala da djela koja su počinili članovi JNA čine actus reus genocida. Sud zaključuje da nije pokazala da su silovanja i seksualna nasilja djela genocida. "Ipak, sud je uvjeren da je na lokalitetima u Slavoniji, Dalmaciji, Kordunu, JNA i srpske snage počinili djela kod kojih je actus reus genocida utvrđen", dodaje Tomka.
Peter Tomka, predsjednik Suda, na početku iznošenja obrazloženja rekao je da Srbija ne može biti odgovorna za djela počinjena prije 27. aprila 1992. godine.
"Država koja je tek postala potpisnik Konvencije o genocidu ne može se smatrati odgovornom retroaktivno za genocid, po članu 9 Konvencije", izjavio je Tomka.
On je naveo da je SRJ postala obavezana Konvencijom o genocidu tek od 27. aprila 1992. godine, kada je SRJ i nastala.
Hrvatska je pred najvišim UN-ovim sudom 1999. pokrenula proces tvrdeći da je Srbija počinila genocid nad Hrvatima u oružanoj agresiji od 1991. do 1995.
Srbija u protutužbi iz 2010. optužuje Hrvatsku za genocidnu kampanju u akciji Oluji u ljeto 1995. godine kada je protjerano 250.000 hrvatskih državljana srpske nacionalnosti.
Riječ je o drugoj takvoj presudi u historiji ICJ-a koji je u slučaju tužbe BiH protiv Srbije 2007. utvrdio da Srbija nije kriva, iako se genocid na području Srebrenice dogodio i da Srbija nije dovoljno učinila da ga spriječi.
Izvor: N1
