“Krivac” za to su kruti propisi Evropske unije koje, otkako je ušla u punopravno članstvo, primjenjuje i Hrvatska.
– U propisima EU-a postoji popis biljnih vrsta koje se mogu koristiti kao dodaci prehrani i kojima se mogu pripisati određene zdravstvene tvrdnje. Kako podlanica, biljka od koje se ovaj lijek pravi, nije na tom popisu, ja sam dobio odobrenje za proizvodnju, ali ne smijem u reklamama spominjati za što se moj proizvod koristi – govori profesor Kujundžić u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
– I mnogi drugi proizvođači su se našli u sličnoj situaciji. Neki se snalaze tako da u svoj proizvod stavljaju, recimo, vitamin C, pa onda cijelom proizvodu pripisuju određeno djelovanje, što je po mome mišljenju nekorektno prema kupcima i ja to neću raditi – veli on.
A priča o tome kako je profesor Nikola Kujundžić otkrio ovaj lijek je hollywoodski zanimljiva. Naime, u znanstvenim krugovima poznat kao pasionirani istraživač “ljekaruša”, starih zapisa najčešće fratara koji su zabačenim krajevima liječili ljude u vrijeme kad je medicina bila u povojima, 1980. godine otkrio je vrlo zanimljiv zapis u rukopisu fra Silvestra Kutleše “Život i običaji u Runovićima – jednoj župi Imocke krajine” koji ima 776 stranica.
Naime, naišao je na zapanjujući podatak da se za liječenje “griza”, “grizice”, što je pučki naziv za rak, bolest koja “grize i izida živo meso”, koristila njemu dotad nepoznata biljka podlanica. Dao se u potragu za njom i otkrio da se pod imenom podlanica u literaturi spominju čak četiri biljne vrste, a ispitujući ljude u Zabiokovlju otkrio je da je prava podlanica vrlo rijetka biljka Caucalis platycarpos L. No, da stvar bude veselija otkrio je i da podlanica ima dvojnika, vrlo sličnu biljku koja je otrovna te da je mogu brati samo stručnjaci. I tako je sve počelo.
Pokusni ekstrakt podlanice poslao je kolegi Luki Milasu, profesoru na Univesity of Texas System Cancer Center u Houstonu, a rezultat ispitivanja je bio upravo fantastičan: utvrđeno je da ekstrakt znatno smanjuje broj metastaza, te da podlanica protiv raka ne djeluje izravno, poput citostatika koji uz zloćudne stanice uništavaju i stanice imunosnog sustava, nego indirektno, jačanjem imuniteta.
– Nakon toga otkrića napravili smo mnoga istraživanja, djelovanje, mehanizam, kemizam, toksičnost, analitičke metode i drugo, objavili lijep broj znanstvenih radova, te pripremili dokumentaciju za registraciju preparata u skladu s propisima. Nažalost, više energije, truda i vremena sam potrošio u neprestanom ratu s administracijom, glupim propisima koji sve čine da te onemoguće, nego sa samom znanošću – duhovito će dr. Kujundžić.
On je organizirao plantažni uzgoj ove biljke i njezinu preradu.
– Radi se, dakle, o izuzetno rijetkoj biljci, a nakon višegodišnjeg prikupljanja i razmnožavanja sjemena, eksperimentirali smo na različitim terenima kako bismo utvrdili uvjete pod kojima najbolje raste. Našli smo je da je uzgoj najpovoljniji u Zabiokovlju na nadmorskoj visini oko 500 metara. Biljka je jednogodišnja, sadi se u jesen, nadzemni dijelovi biljke beru se u 6. mjesecu, suše i pakiraju u višeslojne vrećice. Uredili smo i odgovarajuće skladište sirovine.
Dr. Kujundžić je od 1984. do 2013. godine objavio čitav niz znanstvenih rezultata o antitumorskom djelovanju podlanice.
– U početnoj fazi Primus je bio registriran po tadašnjem zakonu kao tzv. pomoćno ljekovito sredstvo za što je dokumentacija bila manje zahtjevna i kao takav je bio na tržištu nekoliko godina. Nakon toga novi zakon ukida tu skupinu proizvoda i dijeli ih u dvije: “prirodne lijekove” i “dodatke prehrani”. Ja sam istraživanja usmjerio prema “prirodnom lijeku”, a za to je trebalo izvršiti još mnoge eksperimente jer je u literaturi bilo vrlo malo podataka.
Po nekim teorijama zavjere, liječenje tumora je postao veliki biznis jer su troškovi liječenja veliki pa se, kao, farmaceutska industrija i ne žuri da otkrije neki efikasan lijek. Evo šta o tome kaže dr. Kujundžić:
– Ne vjerujem u teorije zavjera, iako je očito da stvari u svijetu, posebice kad se radi o profitu, funkcioniraju kao da one postoje. Kada me netko pita što učiniti kad se netko suoči s tako teškom dijagnozom, kažem mu da treba tri stvari: uzeti najbolje od onoga što trenutno mogu dati liječnici, sam se boriti i ne odustajati, i treće – moliti se.
Izvor: Doznajemo.com
