U svakom slučaju, pošteđeni smo još jedne samoobmane. Papa je dobrodošao i sretno otišao. A mi ostajemo sami sa sobom i s onima za koje profesor Zlatko Lagumdžija reče da “im se oči cakle od vlasti”. Ni on sam kao da ne vjeruje ko se sve izlegao ispod njegovog šinjela. Učenici kao da se utrkuju da nadmaše učitelja i sruše sve dosadašnje rekorde u kratkoći trajanja vlasti. Razlika je u tome što pametni profesor sigurno ne bi ponovio greške, a učenici misle da ga treba nadmašiti u promašajima.
Je li bolje što je vlada “pala” prije papine posjete, ili bi bilo bolje da je raskol nastupio nakon odlaska rimokatoličkog poglavara iz Bosne? Komedijaši, kakvih ima i u federalnim vlastima, vjerovatno bi, s dozom cinizma, podržali rušenje vlade iznutra prije papinog dolaska. Jer, nije red da se odmah poslije pape pogaze sve njegove poruke. Bila bi sramota da se u prvoj sedmici nakon papine posjete razvija svađa, a ne dijalog. Za neke je sramota već to što se vlada “raspala” u očekivanju tako uglednog gosta, koji ne dolazi svaki dan.
Šta političarima znači Papin apel
Realisti bi rekli da je sasvim svejedno, prije ili poslije pape, jer njegove riječi, barem za neke političare, imaju rok trajanja koliko i njegova posjeta. Političari se ne plaše ni onih koji ih biraju i od kojih neposredno ovise, a kamoli da ih pameti prizove i dijalogu privede jednodnevni visoki gost, papa Franjo. Šta političarima, recimo, znači papin apel na dijalog, kad su, još u toku procesa formiranja vlasti, barem dva od tri federalna koaliciona partnera nastupali ultimativno – ili kako ja, ili nikako! A onaj koji je bio tolerantan i sklon kompromisima “osuđen ” je čak i od javnosti, koja je s nepodiljenim simpatijama dočekala papu Franju i do koje bi najprije trebale doći njegove poruke. Hoće li ih papine riječi promijeniti?
Stabilizacija, tolerancija i dijalog – na koje poziva papa Franjo – nasušne su potrebe bosanske politike, kao što su hljeb i posao nasušna potrebe nezaposlenih. Ali neki političari misle da je ovladavanje ili zadržavanje vlasti u javnim preduzećima pitanje svih pitanja ovdašnjeg stanovništva. Građani se “dijele” prema simpatijama za političke stranke i lidere za koje su glasali, a ne prema svojim neposrednim interesima, učestvujući tako i sami u neprekidnoj borbi za vlast. A malo ko i pomišlja da niko od nezaposlenih neće dobiti mjesto ni u jednom nadzornom odboru.
Stara je misao “u sebe se povuci, u ljudskoj unutrašnjosti počiva istina”. Papa Franjo je samo “ponavlja”, kad poručuje: “Zagledajte se duboko u sebe, i ono što ćete naći unutra ne treba biti da postoje vi i oni, nego postoji mi, zajednički, koji ćemo skupa hoditi prema budućnosti. Ne gradite zidove, gradite samo mostove”.
Jedan Bog i više političara
Da, ali mi se ne povlačimo u intimu mišljenja, nego u snagu ili “ugroženost” kolektiva.
Papa Franjo je poručio: Mir među muslimanima, Jevrejima, pravoslavcima i katolicima, mi vjerujemo u jednog Boga”.
Da, ali mi vjerujemo i u više političara. I, pride, u više (nacionalnih) entiteta. Zašto je papa Franjo pred sarajevskom Katedralom zatražio da mu se doda bosanska zastava? Možda zato što je od “šume” hrvatskih zastava, na onolikom Koševu, nije ni vidio?
Papine poruke izrečene u Bosni imaju, naravno, posebnu težinu. Ali ko je htio da ih čuje, nije morao čekati papu Franju u Sarajevu – izrečene su više puta različitim povodima. Po svojoj prirodi univerzalne, ne odnose se samo na Bosnu. One mogu okrijepiti ljudsku dušu, ali pred praktičnim interesima se povlače u drugi plan. Da nije tako, dovoljno bi bilo da papa posjeti neko krizno žarište ili zemlju u problemima kao što je naša i da se rješenja odmah nađu, ili makar počnu tražiti.
Koliko su papine dosadašnje poruke promijenile svijest barem dijela ovdašnjih političara? Dan-dva uoči papine posjete kulminirale su političke svađe i prijetnje krivičnim prijavama. Ko vjeruje da će se nakon papine posjete iskreno pružiti ruka saradnje u ime općih interesa? Politika tako ne funkcionira. Ko traže moral, politika ga šalje u džamiju i crkvu. Prejaka riječ u politici “ubija”, a riječ koja okrepljuje, politika rijetko čuje.
Niti je to bosanski izum, niti je primijenjen samo u Bosni.
Izvor: Faktor.ba/Piše: Hamid DERONJIĆ
