Ovako je, kroz suze, majka utopljenog Stefana, Gordana Ilić prepričala verziju tragedije u kojoj je nastradao njen dvanaestogodišnji sin.
– Uroš je, kaže, pokušao da mu pomogne. Pružio mu je neki štap, ali nije imao dovoljno snage da ga izvuče. Pustio je štap, kada je vidio da i on može da upadne u vodu.
Prema posljednjoj verziji Uroševe priče, kada je krenuo kući sa mjesta nesreće, zaista je vidio taj automobil i te ljude, koji su došli da pecaju.
– Tada je došao na ideju da izmisli priču o otmici. Kaže da se plašio šta će mu reći otac. Ma ko bi mario i da se to jagnje udavilo, samo da je naš Stefan ostao živ…
Na pitanje da li je Stevica strog otac, ona je rekla da jeste, ali da ih nikada nije tukao.
– Mi smo 20 godina zajedno, ali nismo vjenčani. Zato sva djeca nose moje prezime. Sva djeca su morala da slušaju oca, dok sam ja bila popustljivija – priča Gordana.
Uroš je u utorak sve vrijeme trčkarao po dvorištu i ulici, igrao se sa mlađom braćom i komšijama. Kada smo ga upitali šta se desilo u policiji, kada je priznao da je lagao, samo je slegnuo ramenima.
– Neću da pričam o tome – rekao je i sklupčao se u krevetu, okrenuvši se ka zidu.
Gordana nam je rekla da su im obećali da im zbog svega ovoga neće oduzeti djecu i da Uroš neće ići u dom.
– Nadam se da će tako i biti, jer smo jako vezani za djecu, a i ona za nas, pogotovo dvoje najmlađih. Mi smo prijavljeni u Centru za socijalni rad u Alibunaru, a sada nam treba saglasnost našeg gazde da se prebacimo u Belu Crkvu, jer planiramo da u ovom selu kupimo neku kuću, uz pomoć moje rodbine, i da tu živimo. Moj otac je predložio da Stefana sahranimo u Beloj Crkvi, gdje on živi, ali nisam pristala na to, jer hoću svaki dan da idem na grob svog sina – kroz suze je pričala Gordana, koja je sve vrijeme pod lijekovima.
Kazala je i u kako teškim uslovima žive, jer od socijalnog dobijaju 14.500, dječji dodatak im je 10.500, a nadnica za čuvanje ovaca 15.000 dinara mjesečno.
– Siromašni smo, ali se nikada nisam nikome žalila, niti tražila pomoć. Pokušavamo da živimo sa ovim koliko imamo, ali mi je neophodna mašina za pranje veša, jer i zimi i ljeti perem na ruke. Potreban nam je i zamrzivač, jer i to malo hrane što imamo, moramo da nosimo kod komšija ili nam propadne. Bilo bi lijepo i kada bismo imali kupatilo, jer svu djecu kupamo u jednom malom koritu, a vodu dogrijavam na šporetu – jadala se Gordana.
Međutim, “Novostima“ je potvrđeno da će se o porodici Stefana Ilića, iako dosad nisu bili kod njih prijavljeni, ubuduće treba brinuti Centar za socijalni rad Bele Crkve, u čijoj opštini žive. U ovoj ustanovi uvjeravaju da nakon tragedije, koja je zadesila Iliće, njihovi stručnjaci namjeravaju posjetiti ovu porodicu i pružiti im svu pomoć i podršku koja im je potrebna. Stefanovi roditelji Gordana Ilić i Stevica Gages sa svojom djecom preselili su se u selo Banatska Stupica kod Bele Crkve prije godinu dana, a do tada su živeli u Alibunaru, gdje su primali novčanu socijalnu pomoć.
– Pošto smo doznali da su se doselili kod nas nekoliko puta smo ih obavještavali da je neophodno da se odjave iz Centra u Alibunaru i prijave na našu evidenciju – kaže Dragan Popović, direktor Centra za socijalni rad u Beloj Crkvi.
– Oni to nikada nisu uradili, pa tako još nemamo detaljne informacije o tome u kakvim uslovima žive. Kada stručnjaci procijene u kakvim uslovima žive djeca, ali i roditelji, preduzeće konkretne mjere – navodi.
Tvrdnja predstavnika policije da je Stefanov mlađi brat Uroš sa svojih devet godina izmislio priču o otmici, ali da je, tokom ispitivanja, pokazao prve simptome psihopatije, kao i manipulativnog ponašanja zaprepastila je javnost.
– Centar za socijalni rad sada ima veoma važnu ulogu – kaže za “Novosti“ Srbijanka Đorđević, predsjednica Komore socijalne zaštite Srbije.
– Tim stručnjaka koji čine psiholozi, socijalni radnici i terapeuti trebalo bi da procijene u kakvim uslovima se djeca vaspitavaju, da li majka i otac imaju roditeljske kapacitete i da li ima eventualnog zanemarivanja. Ukoliko se, zaista, ispostavi da Stefanov mlađi brat iskazuje simptome psihopatskog ponašanja, što je veoma hrabar iskaz policije, neophodan je kako terapeutski tako i socijani rad sa djetetom, ali i sa ostalim članovima porodice.
Izvor: Novosti.rs
