Posljednjem ispraćaju, puni bola i tuge, prisustvovali su brojni članovi porodice, rodbina, prijatelji i komšije nastradale djece. Među prisutnima su bili i učenici osnovne škole koju je pohađala nastradala djevojčica. Sa suzama u očima, držeći bijele ruže, došli su da se oproste od svoje školske drugarice, s kojom su skoro do jučer dijelili istu učionicu, i njenog mlađeg brata.
– Još ne vjerujemo da je više nema. Mnogo mi je žao što se ovo dogodilo – kazala je jedna školska drugarica nastradale djevojčice.
Niko se jučer na Vlakovu nije mogao suzdržati da ne pusti suzu. Otac stradale djece Bešir Pintol ljubio je tabute dok su ih prisutni nosili. Najteži trenutak, ipak, bio je kada su male tabute spustili u zemlju i počeli ih zatrpavati.
Prolomili su se krici među prisutnima, a shrvani otac više nije mogao izdržati i izgubio je svijest. U pomoć su mu pritekli članovi porodice i prijatelji koji su ga izveli iz mase. Nakon što je osvježen vodom, Bešir je smogao snage da se vrati i isprati svoju djecu, ljubeći nišane na njihovim mezarima.– Ne znam kako će on sve ovo preživjeti. Jedva je smogao snage da na nogama uopće dođe na dženazu. Tuga je ovo, nezapamćena tragedija. Izgubiti dvoje djece u istom trenutku neopisivo je i strašno – kazao nam je jedan komšija porodice Pintol.
Izvor: Avaz.ba
