Alesandra Begenišić iz Trebinja karijeru je počela u rodnom gradu, u klubu Trebinje 03. Dvadesetpetogodišnjakinja je nastupala za Mladi Krajišnik iz Banja Luke, grčki Aris, turski Balcova Izmir, švedsku Jarfalu, beogradski Voždovac, ali najljepše trenutke u karijeri, kaže, provela je proteklih mjeseci u Iranu, gdje je nastupala za Sahdori Bandar Abas, i to po strogim šerijatskim zakonima.
„Utisci su pozitivni. Bez pretjerivanja, nemam nikakav negativan komentar. Iranski ligu nezahvalno je porediti sa drugim ligama. Svaka ima jače i slabije strane. No, sve u svemu ovo je moja sezona za pamćenje“, istakla je Aleksandra Begenišić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
- Nema taktike i tehnike -
„Upravo u Iranu bilo mi je najbolje, kaže Aleksandra, naglasivši:
„Ponovit ću, bila je to sezona za pamćenje, i jedina sezona u karijeri u kojoj sam se samo fokusirala na košarku“.
Način igre u Iranu ne sliči evropskoj košarci, priča jedna od najboljih centara iz Bosne i Hercegovine.
„Nema taktike i tehnike, napada baziranih na individualnosti. Sve se bazira na kontranapadima i trčanju“, pojašnjava Begenišić.
U početku bilo joj se teško navići na način igranja, ali i života u Islamskoj Republici Iran u kojoj vladaju šerijatski zakoni, gdje muškarci i žene mnoge stvari u javnom životu obavljaju odvojeno. Shodno tome, i utakmice košarkašica u Iranu ne smiju gledati muškarci, te je isti slučaj i sa ženama na sportskim manifestacijama u kojima se takmiče pripadnici jačeg spola.
„Što se tiče treninga, kao i ovdje smo obučene, kao i svugdje jer nema prisustva muškaraca. Utakmicama samo mogu prisustvovati žene i mala djeca, a nastupamo u trenerkama i dugim rukavima. Kada su prisutne kamere na utakmicama onda smo morale staviti i maramu“, rekla je Aleksandra Begenišić, dodavši:
„Nije mi bilo jednostavno koristiti takvu opremu. Nisam navikla za svojih 25 godina. Međutim, sve sam gledala sa profesionalne strane, jer sam zbog toga otišla u Iran. Stekla sam brojna prijateljstva. Sa drugaricama iz Irana sam u kontaktu i dalje. Ljudi su pozitivni, prijateljski nastrojeni. Spremni su da pomognu“.
- Jedino „mašala“ kao i kod nas -
Aleksandra posebnu pažnju u Iranu privlačila je zbog visine (195 centimetara), posebno i zbog činjenice da je bila jedna od najboljih igračica šampionata, sa od 25 poena i 15 skokova po utakmici.
„I oni kažu kao i kod nas - mašala, što sam visoka. Tražili su mi puno puta autogram“, govorila je košarkašica iz Trebinja, te na pitanje koliko u Iranu istinski znaju o BiH i području Zapadnog Balkana, odgovorila:
„Ne znaju puno o nama".
Slobodno vrijeme u Iranu provodila je na drugačiji način nego kada je kući. Djevojka iz Trebinja u Iranu bila je uskraćena za noćne izlaske. Prilikom izlazaka u gradu Bandar Abas, na jugu zemlje morala je nositi maramu i mantile. U javnosti je zabranjen direktan kontakt sa muškarcima.
„Iskreno, nije kao kod nas, mnogo je drugačije. Desilo se ponekad da prošetamo, izađem na večeru sa prijateljicama iz kluba. Sve se svodilo na to“, istakla je Aleksandra Begenišić za Anadolu Agency.
- Bez twittera, you tubea, facebooka -
Internet nije jača strana u Iranu, pa su obaveze prisutne i u naizgled slobodno vrijeme.
„Često sam išla u teretanu kako bi mi vrijeme brže prolazilo. U Iranu ne možete koristiti twitter, you tube i facebook je javno zabranjen“, riječi su Aleksandre Begenišić, koja bi i pored svega ponovo željela igrati u Iranu.
„Apsolutno da, postoje neke opcije, naravno da ću se vratiti“, decidna je Aleksandra, kojoj su u Iranu isplatili kompletan novac iz ugovora, što, ističe, nije bio slučaj posebno kada je nastupala za Mladi Krajišnik iz Banja Luke, dok su joj dužni ostali i u Grčkoj, ali i Srbiji.
„U Iranu su sve ispoštovali. Po svakom pitanju bila sam ispoštovana“, rekla je Aleksandra Begenišić.
- Rado bi nastupila za BiH -
Aleksandra Begenišić kaže da bi voljela nastupiti i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
„Nikad nisam imala priliku i poziv. U slučaju da dobijem poziv jako ću se rado odazvati“, poručila je Aleksandra Begenišić.
Izvor: CIK.ba/AA
