cikportal
 vijesti - teme - informacije
POČETNA        VIJESTI        SPORT        MAGAZIN        TEME        O NAMA        MARKETING/KONTAKT

MISTERIOZNI GROB U SAMOM CENTRU SARAJEVA: Riješena misterija ko je ukopan na tom mezarju…

Krajem 2014. godine u parku At Mejdan u Sarajevu pronađen je nišan nezabilježenog oblika na tlu Bosne i Hercegovine. Neobičan nišan zaintrigirao je arheologe i orijentologe pa je formiran četveročlani tim stručnjaka sa zadatkom da odgonetne njegovo porijeklo. Od tada su prošle dvije godine, a problem nije bio riješen


Kada je u decembru 2014. godine tokom arheoloških iskopavanja mezaristana Bakr-babine džamije u parku At Mejdan u Sarajevu, među nišanima koji potječu iz 16. stoljeća, pronađen i poseban i do tada u Bosni i Hercegovini neviđen nišan, pred arheologe i orijentologe postavljen je težak naučni problem da odgonetnu o kakvom je nišanu riječ. Umjesto turbana, kako je to u jednom novinskom članku poslije otkrića nišana napisao arhitekta i vrsni poznavatelj historije Sarajeva Mufid Garibija, nišan ima kapu “koja ne predstavlja ni šešir ni francusku kapu, već nešto treće, što tek treba otkriti. Ovakvog nišana nema u stručnoj literaturi”.

Neobičan nišan s At Mejdana zaintrigirao je arheologe i orijentologe, pa je formiran četveročlani tim stručnjaka sa zadatkom da odgonetne značenje nišana i njegovo porijeklo. Od tada su prošle dvije godine, a problem nije riješen.

Osnovna pogreška koja je znanstvenike usmjerila na krivi put jeste mišljenje da je nišan muški. Ispostavilo se da nišan nije muški.

Hotoz ili boğtak tradicionalna je turska ženska kapa, pravljena od kože ili platna. Vodi porijeklo iz Kine. Kako pokazuju drevni kineski zapisi i crteži na kamenu, kapa potječe iz prethistorije. Iz Kine se proširila na pokrajinu Uigur, što je današnji Turkestan. Na tlu Male Azije spominje je Ibn Batuta, najpoznatiji arapski srednjovjekovni putopisac.

U vrijeme osmanskih osvajanja, Osmanlije su nošenje ove kape proširili diljem Osmanskog carstva. Kao odjevni element gradskog stanovništva, s raskošnom i spektakularnom dekoracijom od zlata, srebra i dragog kamenja, oko sredine 15. stoljeća hotoz je postao prepoznatljivo i prestižno obilježje najodličnijih i najbogatijih osmanskih gospođa. Ostao je u upotrebi oko četiri stoljeća, sve do vladavine sultana Mahmuta II (1785–1839), kada ga zamjenjuje fes. Carskim fermanom Mahmuta II fes je uveden kao službeni dio uniforme carskih službenika, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, čime se razdoblje hotoza završava.

Kako se iz stručne literature o osmanskoj umjetnosti i studija iz osmanske arheologije može pročitati, na tlu Male Azije sačuvane su hiljade nišana tipa hotoz.


Dekoracije karakterizira tanak vrat ukrašen ženskim nakitom, ogrlicama itd. Iznad vrata je elegantna kapa koju opasuje zlatni lanac. Na kapi su predstave novca, dragog kamenja, figuralnih kompozicija i biljne ornamentike.

Za vrijeme osmanske vlasti kape su izrađivale zanatlije arakijadžije. U Sarajevu se spominju od 16. stoljeća. U njihovoj zaostavštini, koju je proučavao Hamdija Kreševljaković, kape hotoz nema. Pod tim imenom ne nalazi se ni u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije, u kojem se spominje veliki broj kapa i turbana koji su u 19. stoljeću bili u upotrebi. To znači da navedena kapa u Sarajevu i Bosni i Hercegovini nije bila raširena, zasigurno iz razloga što je imala statusni karakter i pripadala najbogatijim pripadnicama najvišeg osmanskog staleža, čije su se kape razlikovale od kapa običnog puka.

Desetke različitih turbana na osmanskim nišanima, u tipološkom smislu, zorno prate različite kape koje su svojevremeno nosile osobe sahranjene ispod nišana. Turbani se razlikuju po veličini, obliku, rasporedu gužvi, po mudževezu (vrhu turbana) itd. Simboliziraju najvažnije profesije iz doba Osmanskog carstva: hartavi, horasani, kalavi, makdem, nezkep, örfi, paşali, selimi, zerin itd. Sistematizacija bosanskih nišana (i turbana) još nije urađena.

Iz dosadašnjih istraživanja autora ovog rada otkriva se da je na bosanskohercegovačkom tlu najrašireniji turban tipa örfi, koji su nosili učeni ljudi, od šejhul-islama do muderisa. Osmanski örfi-nišani nemaju mudževez, za razliku od bosanskih kod kojih je mudževez vrlo čest. Pritom, osmanski nišani navedenog tipa nemaju ratničkih ukrasa, za razliku od bosanskih koji su vrlo često ukrašeni motivima kijače (buzdohana), mača, koplja, sablje, balte (sjekire), luka i strijele, što je višestoljetno povijesno i memorijalno naslijeđe Bosne, od stećka do nišana.

Ratnička simbolika na bosanskim nišanima na svoj način govori o višestoljetnoj borbi Bošnjaka za opstanak, u kojoj na neposredan način, s oružjem u ruci i rame uz rame s običnim čovjekom, učestvuje i bosanska ulema, od Kaukčije Abdulah-efendije, Muhameda Hadžijamakovića i muftije Šemsikadića do reisul-uleme Huseina Kavazovića. Kako piše Hamdija Kreševljaković, Bošnjaku je od sve imovine najvrednija dobra sablja.

Mezaristan najviših dostojanstvenika Osmanskog carstva

Na mezaristanu uz Bakr-babinu džamiju, premda mezaristan potječe iz 16. stoljeća, izostaju veliki tipično bosanski nišani razvijeni iz bosanskog stećka, a oni su počesto nišani samci s brojnim ukrasima prenesenim sa stećaka, s epitafima na bosančici itd. Ženski nišan tipa hotoz, pak, pokazuje da su mezarju na At Mejdanu pečat dale Osmanlije, na čijim mezarjima u Maloj Aziji monumentalnih nišana poput bosanskih nema.

Zasigurno, pored Bošnjaka, u mezarje su se sahranjivale i Osmanlije koje su službovale u Bosni i koje je smrt ovdje zaticala. S velikom vjerovatnoćom može se pretpostaviti da nišan pripada umrloj supruzi nepoznatog turskog dostojanstvenika. S obzirom na to da je bez epitafa, a epitafi na bosanskim nišanima u prva dva stoljeća osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini izostaju, nišan se može okvirno datirati u drugu polovinu 16. stoljeća. Vjerovatno je riječ o radu domaćih klesara, kojima je trebalo vremena da ovladaju tehnikom izrade epitafa ispisanih arapskim i turskim pismom, što se nije moglo naučiti preko noći.

Odsustvo ženske kape hotoz na bosanskohercegovačkim mezarjima u skladu je s izostankom iste riječi u turcizmima bosanskog jezika i s historijskim izvorima koji pokazuju da je pravih Turaka za vrijeme osmanske vlasti u Bosni bilo vrlo malo. Razlozi zašto je to tako leže u brojnim posebnostima koje je Bosna stekla za vrijeme osmanske vlasti, a to su odžakluk-timari, kapetanije, uzimanje bošnjačke muslimanske djece u janjičare, uspostava Bosanskog pašaluka 1599. godine, masovan prelazak na islam itd. S tim u vezi, Ivan Franjo Jukić piše da Turčin, kad dođe u Bosnu, “za dvije tri godine bosanski govori”.

Za razliku od raskošnih osmanskih nišana tipa hotoz, nišan u haremu na At Mejdanu skroman je uradak domaćih bosanskih majstora koji u to vrijeme još nisu stekli iskustva u klesanju ove vrste nišana. Okrugla kapa nišana, promjera 42 cm, nije isklesana zajedno sa stubom već posebno, i naknadno je na njega postavljena. S gornje strane kape nalazi se ukras u obliku polukružno postavljenog gajtana koji je dolazio iznad lica. Najvjerovatnije simbolizira deblji lanac koji je mogao biti od zlata ili srebra.

Na istom mezarju nalazi se nekoliko drugih nišana, vrlo rijetkih na bosanskim mezarjima, za koje je posve izvjesno da su pripadali najvišim dostojanstvenicima Osmanskog carstva i njihovoj djeci. U središnjem dijelu mezarja desetak je dječijih grobova sa santračem, iznad kojih su manji dječiji nišani. Posebno su zanimljiva dva, postavljena iznad dva dječija groba dimenzija 114 x 57 i 131 x 59 cm.

Turbani na nišanima pripadaju takozvanom paşali tipu, čiji je izgled u obliku arapske riječi lamelif. U osmanskoj nošnji navedena vrsta turbana ocrtava kur’anske riječi la ilahe illallah. Navedenu vrstu turbana nosile su osmanske paše, najviše vojne starješine u osmanskoj vojsci. Poput očeva koji su u osmanskom establišmentu imali najveći ugled, i njihova su djeca uživala respekt i poštovanje. Dobijala su nadimak paşazade (sin paše), a ukoliko bi umrla, iznad grobova su im postavljani minijaturni dječiji paşali-nišani. U mezarju na At Mejdanu nalazi se još jedan dječiji turban istoga tipa i dva veća koji pripadaju odraslim osobama. Uz nišan tipa hotoz, svi navedeni nišani pokazuju da su se u mezarje sahranjivali najviši turski dostojanstvenici Bosanskog pašaluka.

Još jedan rijedak turban na mezarju pored Bakr-babine džamije, čiji nišan nije sačuvan, zavređuje pažnju. To je takozvani hartavi turban, koji je pripadao uskom krugu osoba koje su na carskom dvoru u Carigradu vodile osmanske finansije i knjigovodstvo. Da li je turban pripadao islamiziranom Bošnjaku koji je dospio na najviše položaje u Carigradu, pa ga smrt zadesila u Sarajevu, ili je riječ o turbanu “ministra finansija” Bosanskog pašaluka, teško je reći.

Nišan tipa hotoz na mezaristanu u arheološkom parku na At Mejdanu, kao i paşali-nišani i nišan tipa hartavi, ima karakter prvorazrednih historijskih izvora, ne samo za bosansku već i za tursku kulturnu historiju.

Doznajemo.com/Faktor.ba/Magazin STAV